“Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač.” (Matej 10,34)
Mir koji Krist naziva svojim mirom, i koji je obećao svojim učenicima, nije mir koji sprečava sve podjele, već je to mir koji se daje i uživa usred podjela. Mir koji vjerni branitelj Kristovog djela ima jest svijest da čini ono što je Bogu po volji i da odražava Njegovu slavu putem dobrih djela. To je više unutarnji nego izvanjski mir. Vani su ratovi i borbe zbog protivljenja otvorenih neprijatelja, a hladnoće i sumnjičavosti čak i onih koji tvrde da su prijatelji.
Krist uči svoje sljedbenike: “Ljubite neprijatelje svoje … radite dobro onima koji vas mrze, i molite se za one koji vas namjerno iskorištavaju i progone!” (Matej 5,44 — Šarić) On želi da volimo one koji nas tlače i povređuju. Ne smijemo ni riječima ni djelom pokazivati duh kakav je u njima, već koristiti svaku priliku da im činimo dobro.
Ali iako se od nas očekuje da se u postupanju prema svojim neprijateljima ugledamo na Krista, da bismo sačuvali mir, mi ne smijemo zataškavati mane onih za koje vidimo da griješe. Isus, Spasitelj svijeta, nikad nije postizao mir pokrivanjem bezakonja niti bilo čime što bi podsjećalo na kompromis. Premda je Njegovo srce uvijek bilo preplavljeno ljubavlju prema svim ljudima, nikada nije bio popustljiv prema njihovim grijesima. Bio im je previše dobar prijatelj da bi šutio dok su slijedili smjer koji donosi propast njihovoj duši — duši koju je On otkupio svojom krvlju. Strogo je ukoravao svaki porok i Njegov mir sastojao se u svjesnosti da je izvršio volju svojega Oca, a ne u stanju stvari nastalom kao rezultat vršenja Njegove dužnosti.
On se zalagao da čovjek bude vjeran sebi time što će postati sve što Bog od njega hoće, vjeran svojim višim i vječnim interesima. Dok živi u svijetu oštećenom i žigosanom kletvom koju je donijela neposlušnost, on (čovjek) ne može biti u miru s tim svijetom, osim ako ga ne ostavi neupozorenim, nepoučenim, neukorenim. To bi značilo postizati mir po cijenu zanemarivanja dužnosti.
Svatko tko ljubi Isusa i duše za koje je On umro težit će onome što donosi mir. Ali Njegovi sljedbenici trebaju posebno paziti da u svojem trudu da spriječe neslogu, ne odstupe od istine kako ne bi, nastojeći izbjeći razdor, žrtvovali njezina načela. Pravo zajedništvo ne može se nikad održati stvaranjem kompromisa nauštrb načela. Kao što je sigurno da će se kršćani približavati Kristovom uzoru … isto je tako sigurno da će iskusiti snagu i otrov đavola, te stare zmije. (Manuscript 23b, 25. srpnja 1896. — “Kako osigurati mir”)