“Što si mi, dušo, klonula, i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!” (Psalam 42,6)
Dragi Jamese, primila sam tvoj brzojav. …
Sotona neće rešetati pljevu jer time ništa ne dobiva. On rešeta pšenicu. Đavao neće kušati i progoniti one u koje je siguran, jer (oni) svjesno prestupaju Božji zakon. Ali one koji su se prijavili u Gospodnju vojsku i stali pod krvlju poprskanu zastavu Kneza Emanuela, Sotona će pokušati mučiti i uništiti. Kršćani će ulaziti u mnoge ozbiljne sukobe s lukavim neprijateljem koji je nemilosrdan. On će ih dovesti u mnoge teške situacije, a onda likovati zbog njihovih nevolja. Ali hvala Bogu, Isus živi da bi posredovao za svakog od nas. Naša sigurnost je u tome da se predamo Bogu i vjerom oslonimo na zasluge Onoga koji je rekao: “Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti!” (Hebrejima 13,5)
Radujem se što nas Isus čvrsto drži. Naš stisak je slab i lako popušta, ali naša sigurnost je u tome što nas Isus tako čvrsto drži. Radujem se u Isusu danas. Mi smo, dragi Jamese, hodali jedno uz drugo više od trideset godina u životnim nedaćama i sukobima, usred Sotoninih kušnji i udaraca, dok su njegove strijele bile uperene u nas s ciljem da nas rane i unište, ali Isus je bio naša zaštita. Sotona je bio odbijen. Duh Gospodnji podigao je za nas zastavu nasuprot neprijatelju. Naše sunce zalazi, ali neće iščeznuti u tami. Isus vječno živi da bi posredovao za nas. Mi ćemo u završnim danima svojega hodočašća počinuti u Bogu i čekati na Njega. Ako hodamo s Bogom, naša će vjera svijetliti sve više dok ne svane pravi dan i na kraju će nam pripasti nagrada koja je namijenjena vjernima.
Moj duh povremeno pobjedonosno kliče u Bogu. Neposredno ispred nas vidim vječnu slavu koja nadilazi svaku spoznaju. Mi je nismo zaslužili. O, ne, Isus ju je zaslužio umjesto nas i ona nam je darovana besplatno, ne zbog bilo kakve naše pravednosti ili dobrote. Tijekom ovih malobrojnih časova kušnje koji su nam još preostali, hodajmo smjerno s Bogom i vjerno obavljajmo posao koji nam je On predao u ruke.
Drago mi je što si na velikim starim planinama (Colorada). Namjeravam ubrzo doći tamo. Biti na taj način doveden u Božju blizinu preko djela Njegovog stvaranja, to je nešto što osvježava i nadahnjuje. … Dok promatramo veličanstvena djela Božjih ruku, možemo hodati s Bogom. Možemo razgovarati s Njim. Imati Boga kao svojeg suputnika, kao svojega gosta, to je najuzvišenija čast koju nam Nebo može ukazati.
Da vas Gospodin sve blagoslovi, to je molitva tvoje Ellen. (Letter 42, 27. srpnja 1878. — Pismo Jamesu Whiteu, predsjedniku Generalne konferencije)