“Svuda između gradskog trga i rijeke rastu stabla života koja rađaju i dvanaest puta: svakog mjeseca daju svoj plod. Lišće od stabala služi za lijek poganima. Neće biti više ništa prokleto.” (Otkrivenje 22,2)
Moramo li čekati da budemo uzeti na Nebo da bismo jeli lišće sa stabla života? Onaj koji prima Kristove riječi u srce, zna što znači jesti lišće sa stabla života. …
Znanje koje dolazi od Boga kruh je života. To je lišće sa stabla života za ozdravljenje narodima. Struja duhovnog života ushićuje dušu kad se Kristovim riječima vjeruje i kad se one primjenjuju u praksi. Na taj način postajemo jedno s Kristom. Iskustvo koje je bilo slabo i nemoćno, postaje snažno. Za nas je vječni život ako do kraja održimo pouzdanje koje smo imali na početku (vidi Hebrejima 3,14).
Cijelu istinu treba primiti kao Isusov život. Istina nas čisti od svake prljavštine i priprema dušu za Kristovu prisutnost. U nama se oblikuje Krist, nada slave. …
Od presudnog je značenja da oni koji se obvežu držati Božje zapovijedi dobro poznaju Sveto pismo. Tako se odričemo sebe i njegujemo strogo poštenje prema Bogu dok raspolažemo Njegovim dobrima. Da bismo razumjeli božansku volju, Bog nam je dao Bibliju. Ne možemo biti poslušni Njegovim zapovijedima dok ne saznamo koje su to zapovijedi.
Roditelji neće imati izgovora ako se ne potrude da steknu jasno razumijevanje Božje volje kako bi mogli biti poslušni zakonima Njegovog kraljevstva. Jedino na taj način moći će povesti svoju djecu na Nebo. Braćo i sestre, vaša je dužnost da razumijete Božje zahtjeve. Kako ćete učiti svoju djecu o Bogu ako prvo vi sami ne saznate što je dobro a što zlo, ako ne uviđate da poslušnost znači vječni život, a neposlušnost vječnu smrt?
Moramo se pobrinuti da razumijevanje Božje volje postane naše životno načelo. Jedino na taj način možemo ispravno odgajati svoju djecu. Svaka vaša riječ i svaki postupak moraju biti u skladu s Božjom voljom, bez obzira na mišljenja i postupke onih koji ne slušaju Boga. …
“Savršen je Zakon Jahvin — dušu krijepi.” (Psalam 19,7) Gospodin nije zadržao ništa što je nužno za prosvjetljenje Njegove djece. Nitko ne može, tražeći izgovor za grijeh, tvrditi da je bio ostavljen u neznanju, da put u Nebo nije bio jasno označen. Mi nismo ostavljeni da Bogu služimo na nejasan, neodređen način. (Manuscript 103, 29. srpnja 1902. — “Vršenje Božje volje”)