“Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.” (Postanak 5,24)
Kada su Adam, Eva i Abel radosno pozdravili i prihvatili vijest da je Isus njihov Otkupitelj, Bog je imao crkvu. Oni su u potpunosti razumjeli tada, kao što i mi danas razumijemo, Božje obećanje i Njegovu prisutnost među nama. Tako, kad god bi Henok našao jednog ili dvojicu koji su bili spremni čuti poruku koju je imao za njih, Isus bi im se pridružio u slavljenju Boga. U Henokovo vrijeme bilo je nekih među zlim stanovnicima na Zemlji koji su vjerovali, a Gospodin još nikad nije ostavio svoje malobrojne vjerne bez svoje prisutnosti niti je svijet ostavio bez svjedoka.
Henok je javno naučavao istinu u vremenu u kojem je živio. Propovijedao je istinu, živio je u istini, a karakter tog učitelja koji je hodao s Bogom bio je u svakom pogledu usklađen s veličinom i svetošću zadaće koju je imao. Henok je bio prorok koji je govorio onako kako ga je Duh Sveti pokretao. On je bio svjetlo usred moralne tame, uzoran čovjek, čovjek koji je hodao s Bogom, poslušan Božjem zakonu — onom Zakonu koji je Sotona odbacio, koji je Adam prekršio, koji je Abel poslušao i zbog toga bio ubijen. Bog će sada pokazati čitavom svemiru neistinitost Sotonine tvrdnje da ljudska bića ne mogu vršiti Božji zakon. On će pokazati da se ljudi, iako su sagriješili, mogu povezati s Bogom tako da imaju Božji um i duh i simbolički predstavljaju Krista. Ovaj sveti čovjek bio je od Boga izabran da osudi pokvarenost svijeta i dokaže da čovjek može održati sav Božji zakon. …
Henok nije provodio vrijeme samo u razmišljanju i molitvi, povlačeći se u vlastiti oklop, već je prekidao svoje druženje s Bogom da bi radio za nevjernike. On nije prikrivao istinu da bi zadobio naklonost nevjernika, čime bi doveo u opasnost njihove duše. Bliska veza koju je imao s Bogom davala mu je hrabrost da čini Božja djela. Henok je hodao s Bogom i za njega se kaže da “primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu” (Hebrejima 11,5). To je prednost koju i danas može imati svaki vjernik. To nastaje kad vjernik prebiva u Bogu i Bog prebiva u vjerniku. “Ja u njima i ti u meni”, kaže Isus. Hodanje s Bogom i primanje svjedočanstva da su nečiji putovi ugodni pred Njim nije iskustvo rezervirano samo za Henoka, Iliju, patrijarhe, proroke, apostole i mučenike. Nije samo prednost, već i dužnost svakog Kristovog sljedbenika da Isusa čuva u svojem srcu, da Ga ima uvijek uz sebe u životu i tada će postati rodno drvo. (Manuscript 43, 2. kolovoza 1900. — “Prorok Henok”)