“I u njemu ste ispunjeni, koji je glava svakome poglavarstvu i vlasti.” (Kološanima 2,10 — Šarić)
Mi trebamo živjeti pod toplim, blagim zrakama Sunca Pravednosti. Ništa osim Njegovog nježnog suosjećanja, Njegove božanske milosti, Njegove svemoćne sile ne može nas osposobiti da zaustavimo nemilosrdnog neprijatelja i obuzdamo protivljenje ljudskog srca. Što je naša snaga? Radost Gospodnja. Neka Kristova nježna ljubav ispuni naše srce i bit ćemo oplemenjeni i pokoreni, spremni da primimo silu koju On ima za nas.
Svakodnevno zahvaljujmo Bogu za blagoslove koje imamo. Ako se ljudsko biće ponizi pred Bogom shvativši da je za njega neprikladno njegovati osjećaj pretjeranog samopouzdanja, uvidjevši svoju krajnju nesposobnost da obavi djelo koje treba obaviti da bi se njegova duša očistila, odbacujući vlastitu pravednost i ne pripisujući joj nikakvu vrijednost, Krist će utisnuti svoj lik u njegovu dušu. …
Krist nikad neće zanemariti posao koji Mu je povjeren. On će uliti osjećaj izopačenosti, grijehom ukaljanog stanja i pokvarenosti u srcu na kojem radi, u srcu učenika koji odlučno ustrajava na promjeni. Onaj koji se iskreno kaje, shvaća koliko je beskorisno pripisivati sebi veliku važnost. Gledajući u Isusa, uspoređujući svoj nesavršeni karakter sa Spasiteljevim savršenim karakterom, on može reći:
“Ništa vrijedno ne mogu Ti dati,
Samo se Tvojem križu priklanjam.”
Zajedno s Izaijom on izjavljuje: “Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših. Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, častimo.” (Izaija 26,12.13)
Dok gleda na Krista s namjerom da bude nalik Njemu, onaj tko traži istinu, uviđa savršenstvo načela Božjeg zakona i ne može se zadovoljiti ničim manjim od savršenstva. Skrivajući svoj život u Kristovom životu, on vidi da se svetost božanskog karaktera otkriva u Kristovom karakteru i sve usrdnije nastoji biti poput Njega. Rat se može očekivati u svako doba, jer kušač uviđa da gubi jednog od svojih podanika. Moramo nadvladati osobine koje Sotona osnažuje u nama da bi ih mogao koristiti.
Ljudsko biće uviđa s čime se mora uhvatiti u koštac — s neobičnom silom koja se protivi dostizanju Kristovog savršenstva. Ali Krist posjeduje spasonosnu silu koja će čovjeku osigurati pobjedu u tom sukobu. Spasitelj će ga osnažiti i pomoći mu kad dođe moliti za milost i uspješnost. (Manuscript 89, 12. kolovoza 1903. — “Najprije se pomiri sa svojim bratom”)