“Jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga.” (1. Korinćanima 2,2)
Ne kritizirajte druge. Duh kritiziranja izjeda životne snage Božjeg naroda. Ne možemo dopustiti sebi da nagomilavamo smeće. Nebo gleda kako se nagomilava smeće koje se sastoji od riječi. Zamislite kako bi bilo kad bismo odlučili ne dodavati ništa toj gomili nesmotrenih, uzaludnih i nepromišljenih riječi. Mi trebamo obaviti najsvetije, najsvečanije djelo. …
Gomile smeća koje su se nakupile treba ukloniti. Kako? Tako što ćemo poslušati savjet: “Očistimo se od svake ljage tijela i duha, te izvršimo posvećenje u strahu Božjemu.” (2. Korinćanima 7,1 — Šarić) Njegujte osobnu pobožnost. Bog želi da se mi pitamo: “Tko je upoznao misao Gospodnju?” kako bi nas On mogao poučiti, a mi reći: “Mi posjedujemo Kristovu misao.” (vidi 1. Korinćanima 2,16) Tada će sve smeće opakih riječi biti uklonjeno. Neka nas Gospodin prožme svojim Duhom i dotakne naše usne užarenim ugljenom sa žrtvenika. Ako budemo svesrdno, budno pazili, čekali i radili, bit ćemo “u revnosti neumorni … gorljivi Duhom” i služiti Gospodinu (vidi Rimljanima 12,11).
Crkva je jedini predmet na ovom svijetu kojem Krist posvećuje posebnu pozornost, o kojem se On neprekidno brine. Ova Crkva je uključena u djelo očuvanja znanja o Bogu i Isusu Kristu, a to je vječni život za one koji ga primaju. U svakoj duši Bog traži postojana načela koja se otkrivaju u riječima i djelima. Tada će oni koji ih posjeduju iznositi iz riznice riječi oplemenjene načelima vječne istine.
Mi nemamo vremena za veličanje đavola, nemamo ni vremena ni prava kritizirati. Mi trebamo pokazivati da Kristova milost prebiva u našem srcu. Njezin će se utjecaj otkriti u svakom društvu u kojem se nalazimo, u riječima najdubljeg značenja koje za sobom povlače posljedice trajne kao vječnost.
U ovom razdoblju ovozemaljske povijesti ne možemo dopustiti sebi da jedni drugima slabimo utjecaj. Kršćanski rat je neposredan i žestok. Moramo se suočiti i boriti s nevidljivim neprijateljima, i moramo biti u skladu s nebeskim silama koje nas nastoje očistiti od sklonosti prema kritiziranju i osuđivanju svoje braće. Gospodin želi da stanemo pod Kristov jaram. …
Mi trebamo vjerovati u istinu i ljubiti je Krista radi. Moramo se uspinjati sve više i više u čistoći i znanju. Mi smo Kristovi svjedoci. Stoga ne govorimo o teškoćama i ne razmišljajmo o svojim kušnjama, već se približimo svojem Gospodinu Isusu Kristu koji je Početnik i Dovršitelj naše vjere. Promatrajući Njega, proučavajući i govoreći o Njemu, mi se preobražavamo u Njegovo obličje. (Letter 119, 13. kolovoza 1899. — Pismo bračnom paru koji je radio na američkom Jugu)