“Tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi.” (Malahija 3,18)
Sila buđenja mora se otkriti u svakom vjerniku. Ne smijemo se i dalje ponašati kao grešnici, dok bismo kao kršćani trebali otkrivati živu, spasonosnu vjeru. Živa vjera u Isusa Krista donosit će plod. Postojat će sveta, nepokolebljiva predanost Gospodinu. Ako imamo u vidu samo Božju slavu, održat ćemo se usred opasnosti posljednjeg vremena.
Što je održavalo kršćane u sva vremena usred sramoćenja, kušnji i patnji? »ista vjera i puno pouzdanje koje su neprestano njegovali da bi razumjeli što je istina koja posvećuje onoga tko je prima, predajući dušu Bogu u svakoj prigodi kao Onome za koga su znali da neće iznevjeriti njihovo povjerenje. Naš Stvoritelj sposoban je sačuvati ono što Mu je povjereno do posljednjeg dana.
Krist je svojom žrtvom za spasenje grešnika dokazao veliku ljubav prema ljudskoj duši. On je dao svoj život da bi nam omogućio spasenje. Mnogi koji su zavedeni Sotoninim kušnjama, nanose veliku uvredu Spasitelju time što zloupotrebljavaju svoje prednosti i odbacuju pozornost koju im On ukazuje iz ljubavi. A ipak, On, njihov Stvoritelj i Otkupitelj, dugo trpi njihovo uporno omalovažavanje Njegove milosti. Budući da se to pitanje svakodnevno nameće mojem umu, toliko sam zapanjena da se ne mogu smiriti. Obratila bih se grešnicima i doviknula im: “Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete!” (Ezekiel 33,11)
Krist je svojom krvlju kupio čitav ljudski rod. Mi smo Njegova otkupljena svojina. On želi da oni koji tvrde da vjeruju u Njega prime silu kako bi u ovom zlom i nevaljalom naraštaju postali sinovi i kćeri Božje, kako bi svijetu kojim je Sotona zavladao i iskvario ga mogli otkriti da je Bog ljubav i da postoji razlika, jasna i vidljiva, između onoga tko služi Bogu i onoga tko Mu ne služi. Poznaje Gospodin svoje.
Crta razdvajanja između onoga tko služi Bogu i onoga tko mu ne služi postaje sve izraženija. Gospodin je učinio da tako bude. Aktivna, živa vjera odvaja Božji narod od grešnika, koji svojim odbacivanjem Krista neprestano iznose svijetu jasno svjedočanstvo: “Neću da taj Čovjek, Krist Isus, vlada mnome. Neću jesti i piti na slavu Bogu, već ću slijediti vlastite sklonosti tako što ću jesti i piti ono što se meni sviđa. Neću nositi Kristov jaram, neću učiti Njegove pouke o krotkosti i poniznosti srca. Želim da bude po mome i živjet ću na ovom svijetu životom zadovoljstva.” (Letter 131, 18. kolovoza 1902. — Pismo Emmi White)