“A vi, očevi, ne ogorčujte djece svoje, već ih odgajajte stegom i opomenom Gospodnjom!” (Efežanima 6,4)
Gospodin želi da njegujemo vjeru u domu kako bi strah Gospodnji prožimao obitelj. Kad roditelji zanemaruju svoju dužnost prema djeci i ne upravljaju njima u skladu s ispravnim načelima, neprijatelju se pruža prilika da preuzme vlast nad njihovim životom. Djeca kojoj se dopušta da ne poštuju roditeljski autoritet, nikad nisu sretna. Rane godine života pravo su vrijeme za sve da se pripreme kako bi postali članovi kraljevske obitelji. Roditelji i mladi trebali bi molitvama i hvalospjevima zahvaljivati Gospodinu na prednosti da mogu postati Božja djeca i građani Njegovog kraljevstva.
Abraham je plemeniti primjer vjernog domaćina, uzor bespogovorne poslušnosti kakvu bi svi trebali pokazivati. Onaj koji blagoslivlja pravedne, rekao je o Abrahamu: “Jer za njega znam da će zapovjediti sinovima svojim i domu svojemu nakon sebe.” (Postanak 18,19 — Varaždinska Biblija) Oni će se držati Gospodnjeg puta da bi činili sud i pravdu. Neće izgovarati licemjerne i prijevarne riječi. Neće iznevjeriti sveto povjerenje. …
Ako radimo onako kako je Abraham radio, isto je tako sigurno da ćemo poput Abrahama primiti i pohvalu Neba. Abraham je na zapažen način hodao Božjim putem upravljajući svojim domom združenim utjecajem autoriteta i naklonosti. Sveti nam je dao pravila koja trebamo poštovati, od kojih ne možemo zastraniti a da ne učinimo grijeh. Kupljeni smo otkupninom. Vjera i djela trebaju nas usavršiti u Kristu. Tako ćemo se držati Gospodnjeg puta. Kad je srce krotko i ponizno, Bog može utjecati na dušu. Božja riječ je naš savjetnik. Budimo poslušni njezinom nauku.
U svim svojim poslovima trebamo imati na umu Božju slavu. Božja riječ je naš vodič. Neka se to svjedočanstvo iznosi kao slava Božja na spasenje svakome koji vjeruje. Govorimo o vjeri i hodajmo u vjeri. O, kakav posao imamo, kakvu prednost — da tako govorimo i tako postupamo kako bismo učvrstili vjeru u ljudskom srcu i savjesti! Duh Sveti nas vodi u tom djelu, a uspjeh dolazi kad pokazujemo strogo poštovanje u strahu Božjem. On ispituje srca, hrabri nas i uvjerava da, budemo li razumni u službi za Boga i hodali ponizno u svjetlu koju nam je tako milostivo dao, nećemo biti ostavljeni da radimo u ljudskoj snazi.
Krist je došao na ovaj svijet kao čovjek boli koji je bio upoznat s tugom, trpio kušnje i doživio razočaranje, da bi mogao pokazati muškarcima i ženama kako da postanu slični Bogu. (Letter 242, 23. kolovoza 1908. — Pismo S. N. Haskellu, predsjedniku Kalifornijske konferencije)