“Dobro, valjani slugo, jer si se u vrlo malom pokazao vjeran, imaj vlast nad deset gradova.” (Luka 19,17)
Ako se našoj poduzetnoj naravi dopusti da prigrabi veliku količinu posla za koji nemamo ni dovoljno snage ni Kristove milosti da bismo ga obavili s razumijevanjem, uredno i točno, onda će se u svemu što učinimo pokazati nesavršenstvo i posao će neprestano trpjeti. Bog se tako ne proslavlja, koliko god dobre bile naše pobude. …
Bog želi da obratimo pozornost na Njegove riječi. Pomno obavljena služba ima vrijednost u Božjim očima i premda je ljudi lako previde, potrebna je u ovom svijetu u kojemu mi radimo. Bog želi razumne radnike koji svoj posao ne obavljaju u žurbi, već savjesno i temeljito, uvijek u Isusovoj poniznosti. Oni koji unose promišljenost i veliki trud u složenije dužnosti, trebali bi isto tako savjesno i promišljeno obavljati i manje dužnosti, pokazujući u svemu točnost i marljivost.
O, kako je mnogo posla zanemareno, kako mnogo toga ostaje neriješeno zbog stalne želje da se prihvati što više posla! Nemarno se obavlja djelo u vezi sa službom Bogu zato što ljudi grabe toliko posla da ništa ne naprave temeljito. Međutim, sav posao mora podnijeti ispitivanje Suca cijele Zemlje. I najmanje dužnosti povezane sa službom Učitelju imaju veliku važnost zato što je to Kristova služba. Sebičnosti i samopouzdanja treba se čuvati kao svojih najogorčenijih neprijatelja. Ali kako lako naše “ja” nalazi prilike da se pokaže i kako Sotona tada likuje, dok su Božji anđeli tužni i posramljeni ljudskom ludošću! Koliko to odudara od sličnosti Kristu, u kakvoj je suprotnosti s primjerom koji nam je On dao u svojem životu! Koliko je to daleko od Njegovih zahtjeva da razapnemo svoje “ja” s njegovim sklonostima i požudama. …
Kako ćemo se osjećati kad budemo stajali na kristalnom moru? Hoćemo li se osvrtati na sate koje smo ovdje proveli u uzrujavanju? Hoćemo li stajati na vječnim brežuljcima raja razmišljajući o događajima iz svojeg prošlog života, i shvatiti koliko smo nepotrebnih briga imali zato što smo mislili da Bog ovisi o našem radu? Neka nam Bog pomogne da uvidimo svoju malenkost i Božju veličinu. Ne dao Bog da imamo neskromne zamisli o vlastitoj veličini i da uzdižemo sebe. Veličina iskustva nije mjerilo vrijednosti. Bog ima mjerilo toliko različito od ljudskog da bismo, kad bismo znali kako nas On ocjenjuje, vidjeli vrijednost u onome što smo smatrali sitnim i neznatnost u onome što smo smatrali velikim. (Letter 48, 24. kolovoza 1886. — Pismo dragoj braći uključenoj u rad u Nimesu u Francuskoj)