“I svakovrsnim pokvarenim zavođenjem, namijenjenim onima koji propadaju za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili.” (2. Solunjanima 2,10)
Istine Božje riječi posjeduju posvećujuću, preobražavajuću silu. Ako se prime u srce i unesu u život, one će se pokazati kao miris života za život. …
Postoji djelo koje se treba obaviti za neke koji ne osjećaju posebnu potrebu da im se pomogne. To je zato što nisu svjesni svojega jadnog stanja, zato što se ne mijenjaju nabolje. Njihov karakter je pogrešno oblikovan. Ako ne dožive rođenje odozgo, te duše nikad neće vidjeti nebesko kraljevstvo. Ako se zlo ne ukloni iz života, one ne mogu biti primljene u prisutnost svetih anđela. Bog više nikad neće dopustiti da u nebeske dvorove uđe nešto što će donijeti zlo i uništenje.
Sotona nas salijeće sa svih strana. On neprestano nastoji iskvariti vjeru onih koji su povezani s Božjim djelom. Ali naša dragocjena vjera ne treba se iskvariti preko neobraćenih elemenata koje Sotona upotrebljava kako bi zatrovao um i prevario duše. Mi se trebamo više moliti, a manje govoriti. Trebamo učiti od Krista i biti slični Njemu kad je riječ o smjernosti i poniznosti srca.
Trebamo razumjeti koliko je važno da umiremo sebi. Razapinjanje vlastitog “ja” dovest će dušu u povoljan položaj. Preklinjem one (od vas) koji tvrde da su kršćani da umru sebi kako bi mogli oživjeti u novi život zahvaljujući sili Duha Svetoga. Sotona radi sa svakim nepravednim zavođenjem među onima koji ginu. Svakodnevno nam je potrebna Božja preobražavajuća sila, u protivnom nećemo moći slijediti Kristove stope. Kad je um prosvijetljen u pogledu čistoće i posvećenja, i kad srce odgovara na poticaje Duha Svetoga, rezultat će biti svakodnevno obraćenje.
U dan primanja konačne nagrade, pred Sucem cijele Zemlje stajat će dvije vrste ljudi. Onima koji nisu slijedili Kristove stope, bit će rečeno: “Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!” (Matej 7,23 — Varaždinska Biblija) Oni koji su čiste, neiskvarene istine Božje riječi unosili u praktičan život, čut će blagoslov: “Dobro, valjani i vjerni slugo! … Uđi u veselje gospodara svoga!” (Matej 25,21) Nećemo moći ući u Božji grad dok god ne umremo sebi i dok Kristov duh ne bude prebivao u duši. (Manuscript 69, 12. rujna 1909. — “Pomoćnici u našim sanatorijima”)