“A luda zapitkivanja, rodoslovlja, svađe i prepiranja o Zakonu izbjegavaj jer su beskorisna i isprazna.” (Titu 3,9)
Duh Sveti ne radi s oštrim i kritički raspoloženim ljudima. Taj duh se njegovao na raspravama na sastancima i neki su stvorili naviku da ulaze u sukobe. Bog se time sramoti. Suzdržite se od oštrih napada. Ne učite u Sotoninoj školi njegove metode ratovanja. Duh Sveti ne nadahnjuje riječi osude. Pred nama je vrijeme nevolje i svaka iskrena duša koja još nema svjetlo istine tada će stati na Kristovu stranu. Oni koji vjeruju u istinu, trebaju biti iznova obraćeni svakog dana. Tada će biti posude za čast.
Ne ponavljajte riječi svojih protivnika i ne ulazite u polemiku s njima. Vi se ne susrećete samo s ljudima, već i sa Sotonom i njegovim anđelima. Krist nije protiv Sotone izgovorio optužbe u vezi s Mojsijevim tijelom. Ako se Otkupitelj svijeta, koji je razumio Sotonine izopačene, varljive vještine, nije usudio protiv njega iznijeti teške optužbe, već je u svetosti i poniznosti rekao: “Prekorio te Gospod, Sotono”, zar ne bi bilo mudro da i Njegov sluga slijedi taj primjer? Hoće li smrtna ljudska bića zauzeti stav koji je Krist izbjegavao kako ne bi Sotoni priuštio priliku da iskrivljuje, pogrešno tumači i krivotvori istinu?
U ovom razdoblju svjetske povijesti mi, gledano u cjelini, imamo previše posla da bismo otpočinjali novu vrstu ratovanja pri suočavanju s natprirodnom silom sotonskih bića. Moramo ostaviti po strani osobne sklonosti, koliko god bili u napasti da se poslužimo izvjesnim riječima ili postupcima. Strpljenjem moramo sačuvati vlast nad svojom dušom. Braćo, neka se vidi da ste vi u potpunosti na Gospodnjoj strani. Neka istina Božje svete Riječi otkriva prijestup i grijeh i pokazuje svoju posvećujuću silu nad ljudskim srcem. Oholi duh ne smije ući među vas kako bi kvario Božje djelo. Imamo razloga zahvaljivati Bogu za svaki trenutak prednosti da budemo u vezi s Njim. …
Svakog dana postoji potreba za poniznošću duše, a Gospodin objavljuje da su u velikoj prednosti svi koji ponize svoje srce i ostanu skriveni u Isusu. “Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: ‘U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.’” (Izaija 57,15) …
Neka oni koji mrze Božji zakon bjesne i bacaju prokletstva na takve koji imaju moralne hrabrosti da prime istinu i žive u skladu s njom. Gospodin je naša snaga. (Letter 21, 13. rujna 1895. — Pismo jednom evanđelistu u Australiji)