“Jer Krist me nije poslao da krstim, nego da propovijedam Radosnu vijest, i ne u govornoj mudrosti, da ne izgubi snagu križ Kristov.” (1. Korinćanima 1,17)
Oni što čitaju i slušaju lažne nauke koje prevladavaju u ovom vijeku, ne poznaju Boga onakvog kakav On jest. Oni proturječe Božjoj riječi, uzvisuju i obožavaju prirodu umjesto njezinog Stvoritelja. Iako možemo prepoznati Božje djelovanje u onome što je stvorio, ta djela ipak nisu Bog. … Fizički svijet svjedoči o Bogu i Isusu Kristu kao o velikom Stvoritelju svega postojećeg. “Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima.” (Ivan 1,3.4) Psalmist svjedoči: “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti.” (Psalam 19,2-4) …
Neobrazovani poganin izvlači pouke iz prirode i na osnovi vlastitih potreba, nezadovoljan mrakom, poseže za svjetlom, tragajući za Bogom kao za Prauzrokom. U Postanku zabilježeni su različiti načini na koje Bog progovara poganima. Međutim, zapanjujuća je suprotnost između Božjeg otkrivenja u Postanku i poganskih shvaćanja. Mnogi poganski filozofi imali su čisto znanje o Bogu, ali unošenje novih zamisli i obožavanje stvorenja počelo je pomračivati to znanje. Bila su obožavana djela Božjih ruku u svijetu prirode — Sunce, Mjesec i zvijezde.
Ljudi danas tvrde da Kristov nauk o Bogu ne može biti potkrijepljen pojavama u prirodi, da priroda nije u skladu sa starozavjetnim i novozavjetnim spisima. Taj navodni nedostatak usklađenosti između prirode i znanosti zapravo ne postoji. Riječ nebeskog Boga nije u skladu s ljudskom znanošću, ali je u savršenom skladu sa znanošću koju je On stvorio.
Taj živi Bog vrijedan je našeg razmišljanja, naših hvalospjeva, našeg obožavanja, kao Stvoritelj svijeta i Stvoritelj čovjeka. Trebamo slaviti Boga jer smo divno i čudesno sazdani. Naš zametak nije bio sakriven od Njega kada smo tajno sazdani. Njegove oči vidjele su naš zametak, još uvijek nedovršen, i u Njegovoj knjizi nabrojeni su svi naši udovi dok ih još nije bilo nijednog. On je udahnuo dah života u naše nozdrve. Božje nadahnuće dalo nam je razumijevanje. (Manuscript 117, 21. rujna 1898. — “Osobni Bog”)