“I hajde … sinovima svojega naroda, i reci im: ‘Ovako govori Jahve Gospod! — poslušali ili ne poslušali!’” (Ezekiel 3,11)
Uvijek se iznova podsjećam da ne trebam pokušavati raščistiti postojeću zbrku i proturječnost vjere, osjećaja i nevjerovanja. Ne trebam biti smrknuta, ali Gospodnje riječi trebam izgovarati s autoritetom, a zatim Njemu prepustiti sve posljedice. Veliki Liječnik naložio mi je da govorim riječ koju mi Gospodin daje, bez obzira na to hoće li je ljudi poslušati ili ne. Rečeno mi je da nisam odgovorna za posljedice, da će me Bog, Jahve, sačuvati u savršenom miru ako budem počivala u Njegovoj ljubavi i radila posao koji mi je On dao. …
Gospodin želi da se mi oslonimo na Njega. Ja stojim na straži ne znajući koliko bih brzo mogla biti pozvana da položim oružje. Želim da svaka moja riječ, pobuda i djelo budu takvi da ih se na sudu ne postidim. Shvatila sam nešto o vremenu u kojem živimo. Naše vrijeme discipliniranja na Zemlji, vaše i moje, vrlo je ograničeno. …
Nikad nisam jasnije nego u sadašnjem trenutku shvaćala koliko mi Gospodin pomaže u onome što govorim i pišem. Stajat ću na bojnom polju sve dok me Gospodin ne oslobodi. Plašim se za naš narod — plašim se da ih ljubav prema svijetu lišava pobožnosti i svetosti. Nastojim ih probuditi kako bi uvidjeli da se nalaze u opasnosti da ih neprijatelj namami na začarano tlo. Pokušavam im ukazati na potrebu da njeguju vjeru i ljubav u svako doba i u svim okolnostima.
Jedino se snažnom vjerom može održati u srcu živom snažna ljubav prema Spasitelju. Naša vjera u Krista mora biti čista, snažna i iskrena. Postoji i lažna vjera koja vodi jedino u pretjerano samopouzdanje i kritiziranje drugih. Takva vjera gasi svaku iskru Kristove ljubavi u duši.
Bog poziva svoj narod da se ujedini. Ali naše jedinstvo može biti autentično samo ako se krećemo naviše prema križu s Golgote, svakodnevno razapinjući svoje “ja”. Svaki napor da se ujedinimo, ako nije zasnovan na Kristovoj ljubavi koja raznježuje i pokorava srce, sasvim sigurno će propasti. …
U istinskoj vjeri nalazi se snaga. Putem vjere i usklađivanja s Božjom voljom, mi trebamo postati tako nalik Kristu da ljudi vide da smo dionici božanske naravi i da stalno napredujemo u spoznavanju Krista. (Letter 146, 22. rujna 1902. — Pismo bratu i sestri S. T. Belden koji su radili u nezavisnoj službi)