“Ostanite u meni i ja ću ostati u vama! Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” (Ivan 15,4)
Krist dopušta da na Njegove sljedbenike dođu kušnje kako bi ih naveo da usrdnije traže Gospodina. A onda, kada kušnje dođu, ne mislite da je Gospodin vaš neprijatelj. On pročišćava s razlogom. On ne želi da se obeshrabrite, ali će vas okušati da bi vidio hoćete li Mu biti vjerni i ponašati se razborito u svakoj prilici. On vas ne želi udaljiti od Gospodina, već približiti. U Bogu je kršćaninova jedina nada u teškim vremenima.
Ne govorite drugima o svojim kušnjama jer imaju dovoljno svojih s kojima se moraju nositi, a i ne mogu vas uvijek razumjeti. Naša je prednost što možemo otići Onome koji će nas uvijek razumjeti, jer je Njegov život na Zemlji bio ispunjen kušnjama i teškoćama, podnesenim bez ijednog pada i grijeha. …
Nije dovoljno da se tu i tamo pomolite i da tu i tamo postupate pravedno. Morate stalno u svojem životu pokazivati osobine Krista koji prebiva u vama. Koliko nas ima to iskustvo? A mogli bismo ga imati — i kad bismo ga imali, bili bismo najsretniji ljudi na licu zemlje. S Kristovom riječju koja prebiva u nama trebali bismo pružiti dokaz da smo u potpunosti primili Onoga koji je u svojoj ljudskoj naravi živio bezgrešnim životom. Božanskom snagom trebamo pobijediti svaku sklonost prema zlu. …
Razlika između Kristovog karaktera i karaktera drugih ljudi Njegovog vremena bila je vidljiva na svakom mjestu, i zbog te razlike svijet Ga je mrzio. Mrzio Ga je zbog Njegove dobrote i stroge čestitosti. Krist je izjavio da će oni koji budu pokazivali iste osobine biti podjednako omrznuti. A kako se budemo približavali svršetku vremena, ta mržnja prema Kristovim sljedbenicima bit će sve izraženija.
Krist je uzeo ljudsku narav i podnosio mržnju svijeta da bi muškarcima i ženama pokazao da mogu živjeti bez grijeha, da njihove riječi, njihovi postupci, njihov duh mogu biti posvećeni Bogu. Mogli bismo biti savršeni kršćani kad bismo tu silu pokazivali u svojem životu. Kad svjetlo s Neba bude neprestano počivalo na nama, mi ćemo predstavljati Krista. Pravednost koju je On pokazivao u svojem životu izdvajala Ga je od svijeta i izazivala njegovu mržnju. …
Kristove riječi upućene su Njegovom narodu u svim vremenima — i nama koji živimo na svršetku svijeta. (Manuscript 97, 16. listopada 1909. — “Ja sam pravi trs”, propovijed održana u San Joseu u Kaliforniji)