“Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji priredi svadbu svome sinu.” (Matej 22,2)
Gospodin Bog je pripremio gozbu za čitav ljudski rod. Ona je u usporedbi prikazana kao velika svadba na kojoj je osigurano mjesto za svaku dušu. Svi povezani s tom svadbom mogu uživati u nebeskoj gozbi, a to je Evanđelje. Poziv je otvoren za svakog tko ga hoće primiti. Svi se pozivaju i ohrabruju da dođu. …
Svi sudionici te svadbene gozbe, evanđeoske gozbe, samim tim činom kažu da su prihvatili Krista kao svojeg Spasitelja. Oni nose Njegovu prepoznatljivu haljinu. Prihvatili su istinu kakva je u Isusu, haljinu Kristove pravednosti. Kristu ukazuju čast samo oni koji prihvate poziv: “Hodite, jer je sve spremno. Dođite na večeru svadbe Jaganjčeve.” Oni oblače bijeli lan, čist, besprijekoran karakter, pokazujući da više ne žive starim životom kakvim su živjeli u svojem neznanju. Njihov govor je promijenjen. Njihovi razgovori vode se u potpuno drugačijem tonu. …
Svi kojima je prikazano svjetlo Riječi uživaju veliku prednost. Ta Riječ je kruh života onima koji se njome hrane. “U taj čas zatitra od veselja u Duhu Svetom te reče: ‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.’” (Luka 10,21)
Svećenici, književnici i zakonoznanci bili su toliko samouvjereni da se nisu obazirali na Kristove riječi. Bili su osvjedočeni, njihov um je bio uvjeren, ali ipak nisu primili Poslanoga od Boga. Uživali su u svakoj ovozemaljskoj i duhovnoj prednosti, ali Krist je gledao na njih kao na one koji su odbacili svu milost, suosjećanje, nježnost i ljubav koju im je On donio. Odvratili su se od svjetla i dokaza koje im je Krist dao, prezreli su Njegovu milost. Gledajući ih s dubokom čežnjom, rekao je: “Dobro, Oče, jer je takva bila volja tvoja.” (Luka 10,21) Žalostilo Ga je što se upravo narod koji je uživao najveću prednost na licu zemaljskom odrekao Njega i odbio ponudu vječnog života.
Mi trebamo stalno napredovati. Ljudskom biću bit će dano takvo otkrivenje Oca da će ga um moći prihvatiti i razumjeti. Svi koji se budu ustrajno nastojali upoznati s istinom kakva je u Isusu, znat će da još uvijek ima toga što treba naučiti. Napredovanje, razvoj, rast u vjeri i svetosti, pružit će nam iskustvo u vjerskom životu, a to je zakon kršćanskog života. (Manuscript 143, 17. listopada 1898. — “Usporedba o svadbenoj gozbi”)