“A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)
Ako stupimo u blizak odnos s Bogom, ako Bogu predamo ono što Mu već pripada — naš um, naše srce, i sve što imamo — naći ćemo mir i sreću koje ne možemo dobiti nigdje drugdje.
Što postižemo ako živimo u ovom svijetu ovisni o odobravanju i zabavama koje tu možemo naći? Hoće li nam to donijeti sreću? Ne, to nam donosi samo nemir i nezadovoljstvo, a u isto vrijeme gubimo najdragocjenije blago, najobilnije blagoslove koje nam Bog može darovati. Mnogo bolje nego dosad moramo razumjeti vrijednost svoje duše. Trebamo znati kako činiti Božja djela. “Ovo je djelo koje Bog hoće … da vjerujete u onoga kojega je on poslao.” (Ivan 6,29) On nam može biti sve ono za čim čeznemo.
U posljednji veliki dan blagdana Isus je objavio: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije” (Ivan 7,38); i ponovno Ga čujemo kako govori: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30) Jeste li to učinili? Ima mnogo onih koji jesu i koji znaju da su Kristove riječi istinite i vjerne, jer su, kad je nevolja navalila kao rijeka, pogledali u Isusa i bili utješeni i osnaženi.
Krist je obećao da ćemo, ako se upregnemo u jaram zajedno s Njim, pronaći mir, utjehu i nadu i da ćemo iz iskustva znati da su Njegove riječi istinite. On želi da se svi spase. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.” (Ivan 3,16.17) …
Isus Krist je znao da čovječanstvo samo po sebi nema snage da se odupre kušnjama neprijatelja duša i stoga je zaogrnuo svoju božansku narav ljudskom, napustio svoj tron i visoki zapovjedni položaj i došao na ovaj svijet sav spržen i narušen kletvom, ponizivši sebe da bi nam ostavio primjer. … On je došao na ovaj svijet ne da bi prisustvovao konjskim utrkama, ne da bi išao u kazalište, već je došao krotak i ponizan i poziva nas da učimo od Njega, Kralja slave. Čineći to, mi ćemo steći moralnu snagu zbog koje je On napustio nebeske dvorove da bi nam je darovao. (Manuscript 16, 20. listopada 1895. — Nenaslovljeni rukopis, po svemu sudeći propovijed održana u kampu Armadale u Australiji)