“Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.” (Marko 11,24)
Mnogi tvrde da žele biti spašeni, da žele biti sinovi i kćeri Božje, ali se krajnje pretjerano žale na Boga zato što se ne osjećaju onako kako misle da bi se trebali osjećati. Oni kažu: “Znam da ima mnogo toga na čemu trebam biti zahvalan. Gospodin me je blagoslovio mnogo puta, ali se ne osjećam onako kako bih želio. Ne usuđujem se na sebe primijeniti obećanja i reći da sam Božje dijete. Mislim da On blagoslivlja druge. Mislim da će On njih primiti — ali ne i mene. Ne mogu vjerovati da će On oprostiti moje grijehe.”
To je jasno definirano kao nevjerovanje i grijeh je pred Bogom, jer sramoti Boga i ograničava Sveca Izraelova. Krist je vaš Spasitelj. … Njegovoj Crkvi dana su dragocjena obećanja i ako ste poduzeli korake potrebne za obraćenje, ako otvoreno ispovijedate vjeru u Krista, vi ste dio Kristovog tijela, dio Njegove velike cjeline. Strepnja, sumnja i nepovjerenje u Boga pokazuju da ne vjerujete u Njega i da ne primjenjujete obećanja na sebe. Zato ostajete bez one utjehe, nade i hrabrosti u Gospodinu koje su vaša prednost i koje ste dužni imati svakog sata u danu i svakog dana u tjednu. Ljubite li Isusa? Čeznete li za Njegovim mirom? Onda vjerujte i čežnja vaše duše bit će zadovoljena. …
Nemate izgovora ako se u svojoj duši držite nevjerovanja i sumnji, ako odlazite drugima sa svojim žalopojkama, jer nema tog izgovora koji bi vas mogao opravdati s obzirom na riječi koje vam je Krist uputio. Te su riječi pune utjehe, pune nade i vječne sigurnosti. Ako bacite Njegove riječi za leđa i napustite hladne libanonske snjegove (vidi Jeremija 18,14) da biste potražili osvježenje iz ljudskih izvora, nećete imati mira ni utjehe jer odbijate pomoć koju vam Bog pruža.
Gospodin objavljuje da vrata paklena neće nadvladati Njegovu Crkvu. Svaki iskreni vjernik može ta obećanja primijeniti na sebe i reći: “Ja pripadam Gospodinu. U Njegovoj sili sam nepobjediv/nepobjediva.” Zato ne zauzimajte sjetan stav i ne predstavljajte pogrešno mojega Gospodina, ne ponašajte se kao da vas je On uvrijedio dajući vam obećanja koja ne ispunjava, kao da vam je teško i kao da ste prepušteni sami sebi u borbi protiv sila tame.
On kaže: “Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama.” (Ivan 14,18) … Vjeruje li svatko od vas pojedinačno u te riječi? Ili smatrate da su to prazne priče? Hvatate li se za njih vjerom, primate li ih i radujete im se? To je jedenje tijela i pijenje krvi Sina Božjeg. (Manuscript 42, 25. listopada 1890. — “Dnevnik”)