“Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek.” (Ivan 7,46)
Dok se nalazio ovdje na Zemlji, Božji Sin bio je Sin Čovječji, ali je u pojedinim trenucima Njegova božanska narav bljesnula nadmoćnom silom. …
Istina nikad nije oklijevala na Kristovim usnama. Istina nikad nije trpjela u Njegovim rukama. Riječi istine tekle su s Njegovih usana s iznenađujućom svježinom i silom, kao novo otkrivenje. Neka svi znaju zasigurno da Krist nije izgovorio ništa nestvarno ili sentimentalno. On je došao od Oca kao Svjetlo svijeta. To svjetlo nije bilo skriveno ispod posude.
Krist je o svakoj temi govorio s vlašću. Svaka istina koja je bila bitna za Njegov narod otkrivala se u Njegovom naučavanju s nepokolebljivom uvjerenošću pouzdanog znanja. On nije izgovarao nikakve dvosmislice, nikakve pretpostavke, nikakva ljudska mišljenja koja se citiraju, već samo istinu. Njegove tvrdnje bile su načela zasnovana na vlastitom znanju. On je pretkazao da će lažna učenja ispuniti svijet, ali nije izgovorio nijednu laž. Nikakve prazne priče, nikakve lažne teorije zaogrnute lijepim izrazima nisu silazile s usana velikog Učitelja. U svim svojim učenjima On se bavio nepromjenjivim stavovima biblijske istine. Krist … je došao izraziti ideal sveukupne istine. Otkrivao je dragulj za draguljem dragocjene istine. …
Svakome svojem izabranom predstavniku Gospodin šalje poruku: “Čvrsto stoj na mjestu svoje dužnosti i odlučno se zalaži za ono što je ispravno.” Naloženo mi je da kažem onima koji rade za Boga: “Pronađite svoje mjesto ako ste poslani od Boga. Ne upijajte izmišljotine ljudskih bića koja nisu naučena od Boga. Krist vam želi pružiti uvid u ono što je nebesko, želi oživiti vaš duhovni puls za pojačanu aktivnost. Nemojte dopuštati nikakvom zlom utjecaju ili sklonosti, urođenoj ili stečenoj, da vas navede da svoje buduće, vječne interese podredite običnim poslovima ovoga svijeta. Nijedan čovjek ne može služiti dvojici gospodara čiji interesi nisu usklađeni. ‘Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!’” …
Krist nije smatrao svoju jednakost s Bogom nečim što Mu ne pripada, a ipak nije ugađao sebi. On je uzeo ljudsku narav ni zbog čega drugog nego da postavi čovjeka u povoljan položaj pred svijetom i čitavim svemirom. On nosi posvećenu ljudsku narav na Nebo, gdje će je zadržati onakvu kakva bi bila da čovjek nikad nije narušio Božji zakon. Pobjednike, koji su na Zemlji bili dionici božanske naravi, On postavlja za kraljeve i svećenike Bogu. (Manuscript 156, 26. listopada 1903. — “Krist, naš božansko-ljudski primjer”)