“Znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost! Samo neka ta postojanost urodi savršenim djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostatka!” (Jakov 1,3.4)
Smjer koji slijede ljudska bića anđelima izgleda neobično nedosljedan. Oni zapažaju vidno nazadovanje u smjeru nevjerovanja i udovoljavanja apetitu. Vide kako Sotona neumorno radi na tome da uništi Božju sliku u čovjeku. Pitaju se zašto bića koja o Bogu ovise za svaki dah koji udišu postupaju tako nerazumno i nedosljedno, zašto biraju stranu onoga koji je razapeo Krista i koji je ispunio ovaj svijet neslogom, zavišću i ljubomorom. …
Krist je Gospodin naša Pravednost. Stanimo na Njegovu stranu sada, upravo sada. Neka se nitko ne stidi priznati Krista kao svojega Spasitelja, svojeg savjetnika, vodiča i svoju vrlo veliku plaću (vidi Postanak 15,1). Zar je to nekakva žrtva? Zar je čast biti ubrojen u Sotoninu vojsku? Oni koji naprave takav izbor ne dobivaju ništa. Čeka ih samo smrt, vječna smrt. Neka oni koji su u napasti da izaberu svijet i teže za odobravanjem svijeta, imaju na umu da neće biti priznati na Nebu ako ne izaberu Krista ovdje. Vi koji se kušate, koga ste izabrali za svojeg vođu? …
Dođite Kristu upravo takvi kakvi jeste, slabi, bespomoćni, na samrti. Oslonite se u potpunosti na Njegovu milost. Nema nijedne teškoće, iznutra ili izvana, koja se ne može svladati Njegovom snagom. Neki imaju plahovitu narav, ali onaj koji je utišao oluju na Galilejskom jezeru može reći i vašem srcu ako se pokajete: “Šuti, prestani.” Nema takve prirode koju Krist ne bi mogao svladati, niti ima tako burne naravi da je On ne bi mogao smiriti ako je srce predano Njegovoj brizi.
Nitko tko je predao svoju dušu Isusu ne smije klonuti duhom. Mi imamo svemoćnog Spasitelja. Gledajući na Isusa, Početnika i Dovršitelja svoje vjere, možete slobodno reći: “Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more. Nek’ buče i bjesne valovi morski, nek’ bregovi dršću od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!” (Psalam 46,2-4) …
U budućem životu razumjet ćemo ono što nas ovdje zbunjuje. Shvatit ćemo kakvog smo snažnog protivnika imali i kako su Božji anđeli bili poslani da nas štite dok slijedimo savjete Božje riječi. Krist nam kaže da naše more neće uvijek biti mirno. Imat ćemo nevolje. To je dio našeg odgoja, nužan za oblikovanje snažnog, skladnog karaktera. (Manuscript 130, 3. studenoga 1903. — “Krist smiruje oluju”)