“Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori.” (Matej 5,14).
Onaj tko se približi Kristu, ne mora se truditi da svijetli. Dok promatra Spasitelja, on upija zrake božanskog svjetla Sunca Pravednosti i svijetli. Svjetlo koje je u njemu isijava jasne, sjajne zrake preko pravednih riječi i djela. Kristova milost u izobilju prebiva u njemu i preko njega zrači nebesko svjetlo. On poštuje Krista pokazujući Mu potpunu poslušnost. Potaknut je na energičniju akciju u Božjem djelu dok pruža ono što mu Gospodin daje. On je nositelj svjetla ovome svijetu i obasjava one koji se nalaze u tami zablude. Ne udaljava se od Krista, već se drži Njega, razgovara s Njim, prikuplja božanska načela iz Njegove Riječi. On prolazi čineći dobro, tješi obeshrabrene, usmjerava stope zalutalih na uzan put, zaslađuje čašu gorčine koju mnogi ispijaju kao rezultat vlastitih postupaka.
Ima onih kojima je potrebno vodstvo čvrste, smirene ruke koja će ih dovesti k Učitelju. Oni koji su uspješni u ostvarivanju pobjede, pomagat će drugima da se hrabro bore u Gospodnjim bitkama.
Čovjek u sebi nema ničega čime bi zaslužio slavu. Govorite to razgovijetnim, snažnim jezikom. Sve što on ima, njegov dar mišljenja, ljubaznost, govor, duhovna pronicavost, dolaze mu zahvaljujući milosti Sina vječnoga Boga. Sve to treba ponovno predati Bogu. Odricanje od sebe težak je proces jer se naše “ja” bori za opstanak i teško umire. Ali molitva i vjera dovode i najslabijeg grešnika u povoljan položaj, gdje se ruka vjere može čvrsto uhvatiti za ruku Spasitelja. U Kristu i po Njemu mi možemo postati više nego pobjednici.
Bog nas uči da svako Njegovo dijete ima posao koji treba obaviti. Svakome su dani talenti u skladu s njegovim sposobnostima. Čovjek ne mora biti propovjednik da bi propovijedao o Kristu. Ima mnogo onih koji, premda smatraju da nisu odvojeni za posao propovijedanja, ipak propovijedaju o Kristu. Sunce Pravednosti obasjava ih i oni otkrivaju da su jedno s Kristom. Božja riječ je njihov savjetnik. Dok proučavaju Sveto pismo, bivaju osposobljeni da razumiju ono što čitaju. Oni surađuju jedni s drugima. Neće biti proturječnih mišljenja među onima koji su naučeni od Boga. Oni koji su sveti, jedno su u duhu i djelovanju. Sjedinjuje ih Duh Sveti pa ni sve sotonske snage ne mogu slomiti to jedinstvo. (Manuscript 176, 4. studenoga 1899. — “Dnevnik”, pisano u Rockhamptonu, Queensland u Australiji)