“Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek’ mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg!” (Psalam 13,6)
Što više otkrivamo silu Spasitelja koji prebiva u duši, to će se više Njegova sila očitovati u nama. …
Kad ratari nude ili izlažu svoje proizvode, oni ne biraju najlošije primjerke, nego najbolje. Žene s posebnom usrdnošću iznose najbolje zlatne grude maslaca, lijepo oblikovane i poravnane. Muškarci iznose najbolji rod povrća svake vrste. Iznose se najbolji i najprivlačniji plodovi, a njihov oblik služi na čast vještim radnicima. Različito voće — jabuke, breskve, marelice, naranče, limuni, šljive — sve je to vrlo privlačno i navodi one koji promatraju plodove iz voćnjaka i vrtova da i sami požele biti na selu gdje bi mogli obrađivati zemlju. …
Zašto kršćani koji žive u ove posljednje dane ne otkrivaju najprivlačniji rod u obliku nesebičnih postupaka? Zašto se rod Božjeg naroda koji drži zapovijedi ne bi predstavio na najbolji način u obliku dobrih djela? Njihove riječi, njihovo ponašanje, njihov način odijevanja trebao bi donositi rod najbolje kakvoće. “Prepoznat ćete ih”, rekao je Krist, “po njihovim rodovima” (Matej 7,16). …
Kušnje su Kristova oruđa za usavršavanje kršćanskih vrlina. … Te kušnje ne trebaju ugušiti čovjekovu vjeru, već je uzdići da bi odgovarala okolnostima, da bi svima izgledala dragocjenija od propadljivog zlata, premda je okušano vatrom. Svaka nevolja koja se dopušta treba uzdići istinu da bi bila cjenjenija, da bi na usnama istinskog Kristovog učenika bila samo hvala Bogu. A rast u milosti treba biti na čast i slavu Bogu prigodom dolaska Isusa Krista “koga ljubite iako ga niste vidjeli; u koga vjerujete iako ga još ne gledate; klicat ćete od veselja neizrecivom i proslavljenom radosti, jer ćete postići cilj svoje vjere: spasenje duša. Ovo su spasenje istraživali i ispitivali proroci koji su prorekli vama određenu milost.” (1. Petrova 1,8-10) …
Svijetlu i vedru stranu naše vjere predstavljat će svi koji se svakodnevno posvećuju Bogu. … Ne trebamo sramotiti Boga jadikujući zbog kušnji koje nas žaloste. Sve kušnje koje se prihvate kao pouke, donijet će radost. Čitav vjerski život bit će uzdignut, oplemenjen, odisat će plemenitim riječima i djelima. Neprijatelj je vrlo zadovoljan kada duše prigovaraju i posrću duž puta, potištene, obeshrabrene, žaleći se i gunđajući, jer Sotona želi da se stvori upravo takav dojam o djelovanju naše vjere. Nije po Božjem planu da se um prepušta neraspoloženju. (Manuscript 70, 6. studenoga 1897. — “Dnevnik”)