“Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.” (Psalam 24,1)
Bog nam progovara preko prirode. Njegov glas čujemo dok netremice promatramo ljepotu i bogatstvo prirode. Gledamo Njegovu slavu u prelijepim djelima Njegovih ruku. Stojimo i promatramo Njegova djela i nikakav ih veo ne zaklanja. Bog nam je sve to dao da bismo promatrajući djela Njegovih ruku, mogli učiti o Njemu.
Bog nam je sve te dragocjenosti dao kao izraz svoje ljubavi. Gospodin je ljubitelj lijepog i da bi nam ugodio i udovoljio, On je ljepote prirode rasprostro pred nama kao što zemaljski roditelj ono što je lijepo pokazuje pred djecom koju voli. Gospodinu je uvijek drago kad smo sretni. Koliko god bila grešna ova zemlja sa svim njezinim nesavršenstvom, Gospodin ju je izobilno obdario onim što je lijepo i korisno. Lijepo, šareno cvijeće govori o Njegovoj nježnosti i ljubavi. Ono ima svoj vlastiti jezik koji nas upućuje na Davatelja darova.
Preko prirode možemo sagledati Boga prirode. U prekrasnom, visokom drveću, grmlju i cvijeću, Bog otkriva svoj karakter. Njega treba usporediti s najljepšim ljiljanima, ružama i karanfilima. Ja rado promatram Božja djela u prirodi jer Gospodin u njih utiskuje svoj karakter. On nam ih je dao iz ljubavi i želi da uživamo u njima. Stoga ne obožavajmo prelijepa djela u prirodi, već sagledajmo u njima Boga prirode i neka nas to navede da obožavamo Davatelja darova. Neka ti prelijepi propovjednici ljubavi postignu cilj koji je Bog imao s njima, i privuku naše srce k Njemu kako bi bilo ispunjeno ljepotama Njegovog karaktera i obožavalo Njegovu dobrotu, Njegovo suosjećanje, Njegovu neizrecivu ljubav.
Bog je dobar i treba Ga slaviti. Njegova milost besplatno nam je darovana. On nas je okružio znakovima svoje ljubavi. Poganin se može gnjeviti i pomišljati uzaludne stvari, ali Gospodin se ne mijenja. On je učinio da postojanost vječnih brežuljaka (vidi Postanak 49,26; Ponovljeni zakon 33,15) bude sigurno utočište za Njegov narod. On je pripremio planine i špilje za svoju potlačenu i progonjenu djecu. Možemo zapjevati: Bog je naše utočište i sila u vrijeme nevolje. K Onome koji je stvorio visoke planine i vječne brežuljke — k Njemu možemo upraviti pogled. A On će sa svojega visokog i uzvišenog mjesta pogledati na one koji Ga ljube i boje Ga se. …
U prirodnim pojavama dani su nam simboli nebeskog kraljevstva. Hvala Bogu, mi imamo grad koji je čist, čiji je Graditelj i Tvorac Bog. Taj grad ne može se premjestiti. On je isto tako čvrst kao Božje prijestolje. (Manuscript 153, 9. studenoga 1903. — “Preko prirode do Boga prirode”)