“Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama.” (1. Petrova 2,21)
Postoji opasnost da izgubimo tako mnogo od svojega duhovnog iskustva zato što dopuštamo da nam promaknu riječi koje upućuje Bog. On progovara jednom srcu, pa onda drugom, ona saslušaju te riječi, ali onda odlaze i odnose se prema njima kao prema nečemu običnom tako da ne ostavljaju nikakav dojam na um. Međutim, Bog želi da mi te riječi prenesemo svakom srcu.
“Jer, ako se riječ koju su saopćili anđeli pokazala sigurnom, i ako je svaki prekršaj ili neposluh riječi primio pravednu kaznu, kako ćemo joj izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje? Ovo je Gospodin počeo propovijedati, a utvrdili za nas oni koji su čuli.” (Hebrejima 2,2.3) Ovdje nam je predočena važnost naših riječi. Bog očekuje od nas da govorimo. Zato neka riznica našeg srca bude puna dragocjenih riječi iz Svetoga pisma. A onda ih odmah razdijelimo drugima — to je Božja dragocjena poruka upućena njima. …
Mnogi govore i postupaju kao da se stide Isusa. Oni ne razmišljaju o Njemu niti Ga predstavljaju svojim prijateljima. Oni ne žive da bi Ga proslavili, stide se Isusa koji je uzeo ljudsku narav da bi oni mogli živjeti! …
Ne možete raditi tuđi posao. Svatko ima svoj jedinstveni temperament. … Ne trebamo očekivati da svi idu našim stopama, već stopama našeg samopožrtvovnog Otkupitelja. Uzmite svoj križ i slijedite Njega. On je naš Vodič. On nam je ostavio savršeni trag. Dok slijedimo Krista, sigurni smo. Međutim, kad nekoga pokušavamo navesti da slijedi nekoga drugog, to je ono u čemu griješimo, tu dolaze do izražaja uzajamne razlike kojih među nama ne bi smjelo biti. Moramo vjerovati da su i drugi isto tako pošteni pred Bogom kao i mi.
“Uistinu je dolikovalo onomu radi koga je i od koga je sve, kad je htio privesti k slavi mnoge sinove, da patnjama učini savršenim vođu njihova spasenja.” (Hebrejima 2,10) On je morao razumjeti sve ljudske slabosti i snagu Sotoninih kušnji. On je uzeo ljudsku narav, podnosio sve đavolske kušnje i On zna što svaki čovjek mora pretrpjeti. Razmišljajte o Kristovom sažaljenju prema čovjeku. On zna točno kako je tko od ljudi rođen. On zna kakvo je bilo njihovo okruženje u djetinjstvu. Vi ne znate koje su kušnje naišle s njihovim rođenjem. Ne znate u kakvim su uvjetima živjeli njihovi roditelji. Zato prestanite osuđivati. Sud pripada Božjem Sinu. On je taj koji će suditi svijetu. (Manuscript 174, 14. studenoga 1901. — “Jutarnja pouka iz drugog poglavlja Poslanice Hebrejima”)