“Sve mi je predao Otac moj! Nitko ne zna tko je Sin nego Otac; i nitko ne zna tko je Otac nego Sin, i onaj komu Sin htjedne objaviti.” (Luka 10,22)
Nijedan čovjek ne može objasniti Božje tajne. Njegova je slava skrivena od svijeta. Kakva je korist od ljudskih pretpostavki i nagađanja u vezi s Njegovom Osobom. … Krist je predstavnik Oca, “otisak njegove biti” (Hebrejima 1,3).
Stvoreni svijet govori nam o Božjoj mudrosti i sili. U svojoj dobroti Bog je na zemlji posadio prelijepo cvijeće i drveće, izvrsno prilagođeno podneblju i klimi u kojoj raste. Premda je grijeh narušio oblik i ljepotu Božjih djela u prirodi, premda se na njima mogu vidjeti tragovi djelovanja kneza koji vlada u vjetru, ipak ona još uvijek govore o Bogu, još uvijek otkrivaju nešto od ljepote Edena. Na nebu iznad nas, na zemlji, u prostranim oceanima vidimo djelo Božjih ruku. Sve stvoreno svjedoči o Njegovoj sili, Njegovoj mudrosti, Njegovoj ljubavi. Pa ipak, o Bogu ne možemo saznati ništa od zvijezda, oceana ili golemih slapova. To je došao otkriti Krist. …
Krist je palom ljudskom rodu otkrio Božju ljubav. On, Svjetlo svijeta, sakrio je pod velom zasljepljujući sjaj svojeg božanstva i došao živjeti ovdje na Zemlji kao čovjek, kako bi ljudi upoznali svojega Stvoritelja a da ne poginu. Nijedan čovjek nije vidio Boga nikad, osim onako kako je otkriven preko Krista. Zbog svojih čestih pobjeda, Sotona postaje sve odvažniji i prkosniji u pobuni protiv Boga. Brzi razvoj zla, pometnja među radnicima otkriva da ljudi ubrzano zauzimaju strane. Svezuju se u snoplje da bi bili spaljeni (vidi Matej 13,30.40). Radnička udruženja brzo se okreću nasilju ako se njihovim zahtjevima ne udovolji. Postaje sve jasnije i jasnije da stanovnici Zemlje nisu u skladu s Bogom.
Nijedna znanstvena teorija ne može objasniti stalno napredovanje snaga zla pod zapovjedništvom Sotone. U svakom mnoštvu na djelu su zli anđeli potičući ljude da čine nasilna djela. … Prljavština i okrutnost ljudi dostići će takve razmjere da će se Bog napokon otkriti u svojem veličanstvu. Uskoro će poročnost svijeta dostići granicu i kao u Noine dane, Bog će izliti svoje sudove.
Ali čak i kad je poročnost na vrhuncu, možemo znati da je naš Pomoćnik blizu nas. (Letter 250, 16. studenoga 1903. — Pismo J. E. Whiteu, njezinom sinu koji je radio među crnačkim stanovništvom na američkom Jugu)