“A naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano očekujemo, Gospodina Isusa Krista.” (Filipljanima 3,20)
Kad je Krist uzašao blagoslivljajući svoje učenike raširenih ruku, prihvatio Ga je oblak anđela i sakrio od njihovog pogleda. Dok su učenici napeto promatrali ne bi li uhvatili posljednji nagovještaj lika svojega Gospodina koji se uznosio, dvojica anđela iz radosnog mnoštva stala su pred njih rekavši: “Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela 1,11) …
Učenici su bili ispunjeni velikom radošću. Stalno su ponavljali riječi koje im je Krist iznosio u nekim od svojih posljednjih pouka, kao što je zabilježeno u četrnaestom, petnaestom, šesnaestom i sedamnaestom poglavlju Evanđelja po Ivanu. Svatko je imao nešto za reći o tom nauku, pogotovu u vezi s riječima iz četrnaestog poglavlja (redci 1-3, već citirani) …
Obećanje da će On ponovno doći, ali i misao da im je ostavio svoj mir, ispunjavali su njihova srca radošću. …
Pošto je zarobio muškarce i žene, Sotona polaže pravo na njih kao na svoje podanike. Kad je Krist uvidio da nema nijednog ljudskog bića koje bi moglo posredovati za druge, On sam je ušao u taj žestoki sukob i borio se sa Sotonom. Jedinorođeni Božji Sin bio je jedini koji je mogao osloboditi one koji su zbog Adamovog grijeha postali sužnjevi Sotone. Božji Sin je Sotoni pružio priliku da sve svoje vještine isproba na Njemu. Neprijatelj je kušao anđele na Nebu, a potom i prvog Adama. Adam je pao pa je Sotona pomislio da će i Krista uhvatiti u zamku kad uzme ljudsku narav. Sva vojska palih anđela vidjela je u tome priliku da stekne prevlast nad Kristom. Čekali su priliku da pokažu svoje neprijateljstvo prema Bogu. Kad su Kristove usne zapečaćene u trenutku smrti, Sotona i njegovi anđeli pomislili su da su zadobili pobjedu.
Kristu je neizrecivu bol zadala pomisao da snosi krivnju cijelog svijeta. U svojoj samrtnoj borbi Božji Sin se mogao osloniti samo na svojega nebeskog Oca, i to jedino vjerom. On sam je bio otkupnina, dar priložen za oslobođenje Sotoninih robova. On je vlastitom rukom donio spasenje sinovima ljudskim, ali koliko Ga je to stajalo! …
Kakav je samo prizor pružao taj sukob! On je omogućio da se Božja pravednost pokaže pred cijelim svemirom. (Manuscript 125, 9. prosinca 1901. — “Božji nepromjenjivi Zakon”)