Oplijevite svoj vrt

18. 12. 2019.

“Sami sebe iskušavajte jeste li u vjeri! Sami sebe ispitujte! Ili ne spoznajete sami sebe, da je Isus Krist u vama? Osim ako ste u čemu nepouzdani.” (2. Korinćanima 13,5 — Varaždinska Biblija)

Vjerno iznošenje Božje riječi djelo je od najveće važnosti. Međutim, to djelo nema ničega zajedničkog s neprestanim osuđivanjem, pomišljanjem na zlo i uzajamnim udaljavanjem. Osuđivanje i korenje dvije su različite stvari. Bog je svojim slugama povjerio dužnost da s ljubavlju kore one koji griješe, ali je zabranio i osudio nesmotreno optuživanje tako uobičajeno među onima koji tvrde da vjeruju u istinu. …

Oni koji rade za Boga, trebali bi odbaciti svako neljubazno kritiziranje i međusobno se zbližiti i ujediniti. Trebali bi proučavati Gospodnji nauk u vezi s tim. Krist želi da Njegovi vojnici stoje rame uz rame, sjedinjeni u radu i vođenju bitaka križa. On želi da među onima koji rade za Njega postoji tako blisko jedinstvo kao između Njega i Njegovog Oca. Oni koji su osjetili posvećujuću silu Duha Svetoga, pazit će na pouke velikog Učitelja i pokazat će svoju iskrenost čineći sve što je u njihovoj moći da se u radu usklade sa svojom braćom. …

Onaj tko ima mnogo razloga da sumnja u vlastita načela, posebno je osjetljiv na pogreške drugih. Kad ne bi bilo nedostataka u našem iskustvu, ne bismo bili tako sumnjičavi prema našoj braći. Vrlo spremno izriče sud upravo onaj koga osuđuje vlastita savjest. Neka svatko zadrhti i uplaši se sam sebe. Neka se svatko potrudi da njegovo srce bude ispravno pred Bogom. Neka svatko plijevi korov u vlastitom vrtu — i imat će više nego dovoljno posla. Ako bude vjerno obavljao taj posao, neće imati vremena tražiti nedostatke u tuđim vrtovima. Umjesto da sudimo o drugima, sudimo o sebi. Potrudimo se da budemo “po predznanju Boga Oca za posvećenje koje ostvaruje Duh, da se pokorimo Isusu Kistu i budemo poškropljeni njegovom krvi” (1. Petrova 1,2). “Pošto ste pokoravanjem istini očistili svoj duše da postignete bratsku ljubav, čistim srcem ljubite žarko jedan drugoga.” (1. Petrova 1,22) …

Bog nas je postavio na ovom svijetu da živimo u zajedništvu jedni s drugima. Stoga hodajmo zajedno u ljubavi, posvećujući svoje snage djelu spašavanja duša. Kad na takav način budemo služili Bogu u svetom zajedništvu, dokazat ćemo da smo Njegovi suradnici. (Manuscript 75a, 18. prosinca 1900. — “Ne sudite”)