“Ovi su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu. Primiše riječ Božju sasvim spremno, svaki dan istražujući Pisma da li je tako.” (Djela 17,11)
Površno poznavanje Pisma od male je koristi. Da bismo u potpunosti razumjeli Kristove riječi, moramo se udubiti u proučavanje Pisma. Sveto pismo trebali bismo otvarati s dubokim poštovanjem, a ne lijeno i nemarno. Kristova riječ duh je i život onome tko je prima. Krist je farizejima rekao: “Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me.” (Ivan 5,39) Oni su istraživali Pisma da bi pronašli dokaze o Kristovom dolasku, prikupljali su sve što je ukazivalo da će On doći na način na koji su oni to očekivali, a ipak, Krist je stajao među njima, a oni Ga nisu prepoznali vjerom. …
U ove naše dane, kao i u Kristove, bit će pogrešnog čitanja i pogrešnog tumačenja Pisma. Da su Židovi proučavali Pisma poniznog srca s usrdnom molitvom, njihovo istraživanje bilo bi nagrađeno pravom spoznajom o vremenu, i ne samo o vremenu, već i o načinu Kristovog prvog dolaska. Slavu drugog dolaska ne bi pripisali Njegovom prvom dolasku. Imali su svjedočanstvo proroka Daniela, imali su svjedočanstvo Izaije i drugih proroka. Imali su Mojsijev nauk, Krist je bio tu među njima, a oni su još uvijek istraživali Pisma tražeći dokaze u vezi s Njegovim dolaskom. U isto vrijeme, činili su Kristu upravo ono što je bilo prorečeno. Bili su tako zaslijepljeni da nisu prepoznali vrijeme svojeg pohođenja niti su bili svjesni što rade. I tako su ispunili proročanstva.
Mnogi i danas postupaju isto … zato što nemaju iskustva u vezi s porukom prvog, drugog i trećeg anđela. Ima onih koji istražuju Pisma tražeći dokaz da su te poruke još uvijek u budućnosti. Oni shvaćaju njihovu istinitost, ali im ne mogu odrediti mjesto u proročkoj povijesti. Zbog toga su u opasnosti da i mnoge druge zavedu kad je riječ o tumačenju tih poruka. Oni ne prepoznaju i ne razumiju vrijeme svršetka niti znaju kamo bi vremenski smjestili te poruke. … Stražar treba znati koje je doba noći. Sve je sada prožeto svečanim ozračjem, što bi svi koji vjeruju u istinu trebali osjetiti. … Sve te male stvari koje čine život sada su samo beznačajne sitnice. Samo ono što ostaje za vječnost ima istinsku vrijednost. (Manuscript 41a, 20. prosinca 1896. — Nenaslovljeni rukopis)