“Jahve, Bog, sunce je i štit: on daje milost i slavu. Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti.” (Psalam 84,11)
Imamo mudrog nebeskog Oca punog ljubavi, koji čuje molitve svoje djece. Međutim, On im ne daje uvijek sve što požele. On uskraćuje ono što vidi da ne bi bilo dobro za njih, ali im daruje sve što im je potrebno. Daje im ono što je nužno za rast u milosti. Stoga kad se molimo, trebamo reći: “Gospodine, ako je to što tražim za moje dobro, daj mi, a ako nije, uskrati mi, ali mi daruj svoje blagoslove.” Gospodin čuje naše molbe, On razumije naše stanje i osigurat će nam upravo ono što nam je potrebno. On će ojačati našu vjeru i produbiti našu duhovnost. Gospodin je dobar i milostiv, beskrajno mudar i savršeno nas razumije.
Ima onih koji se mole za ovozemaljske blagoslove jer smatraju da će im donijeti svjetovno blagostanje. Međutim, Bog vidi da bi takvi blagoslovi pokvarili njihov duhovni život. Zato im daje sposobnost razumijevanja, pokazujući im da za njih nije najbolje da posjeduju bogatstvo i da se moraju zadovoljiti Njegovom milošću, mirom i ljubavlju.
Bog koji zna kraj od početka, ljubomorno štiti dobrobit svoje djece. Odgovarajući na njihove molitve, On im daje ono što će ih neprestano pripremati da budu dionici božanske naravi i da nadvladaju pokvarenost koja je u svijetu zbog požude. Moramo pokoriti svoju volju Božjoj volji. Moramo se uzdati u Njegovu ljubav, Njegovu mudrost, Njegovu vjernost, Njegovu silu koja održava.
Gospodin mi je priopćio da je nastalo vrijeme kad u redovima Njegovog naroda treba zavladati jedinstvo. Ako ima onih koji ne vjeruju u poruke koje smo primili preko Njegove Riječi i svjedočanstava Njegovog Duha, sami se trebaju uvjeriti što je vjera koja je jednom dana svetima. U viđenju mi je pokazano da ima nekih koji su se izgubili i zalutali. …
Kristova služba treba biti i služba Njegovih sljedbenika. Priklanjati se onima koji zastupaju spiritistička shvaćanja znači odstupiti od vjere povodeći se za lažnim učenjima.
Poruke koje je Bog dao preko svojega sluge Ivana sada treba objavljivati kao posebno važne. To je naš posao — oživiti svete istine koje su nas izvele iz ovoga svijeta i učinile nas onim što jesmo. Ne trebamo odustajati ni od jednog obilježja naše vjere, već se držati svojeg uvjerenja čvrsto do kraja. Ne trebamo davati prostora učenjima koja nisu u skladu s istinom za ovo vrijeme. (Letter 270, 21. prosinca 1903. — Pismo Edsonu Whiteu)