“Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako živjeti kako je on živio.” (1. Ivanova 2,6)
Mnogi se nalaze na začaranom neprijateljevom tlu. Najmanje važne stvari — glupe društvene zabave, pjevanje, pošalice, vicevi — zaokupljuju njihov um i zato služe Bogu podijeljenog srca. U svemu tome među vama je jedan nevidljivi koji vam pomaže — Sotona, ispunjen paklenom ushićenošću. Zanemaruje se Kristova izjava: “Nitko ne može služiti dvojici gospodara.” (Matej 6,24)
Nakon Kristovog uzašašća, Duh Sveti nije odmah sišao. Prošlo je deset dana od Kristovog uzašašća na Nebo prije nego što je dan Duh Sveti. Učenici su to vrijeme posvetili najozbiljnijoj pripremi za primanje ovog skupocjenog dara. Bogate riznice Neba izlile su se na njih nakon što su marljivo preispitali svoja srca i žrtvovali sve idole. Stajali su pred Bogom, ponizili svoje duše, osnažili vjeru, priznali grijehe. “Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tad iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili.” (Djela 2,1.2) Crkvi je potrebno slično iskustvo upravo ovdje, u velikom srcu Djela [Battle Creeku, sjedištu zajednice u razdoblju od 1855. do 1903.]. Preispitujemo li mi svoja srca pripremajući se za primanje nebeske milosti? Gospodin čeka da bude milostiv.
Gospodin će se objaviti svojem narodu, ali on mora biti jedinstven u traženju Gospodina. … Djelo koje treba provesti u ovo vrijeme od najvećeg je značenja. U pitanju je život i smrt. …
Treba li neprijatelju dopustiti da upravo u ovo svečano vrijeme zavede takvo stanje — stanje razbibrige i zadovoljstva — da zaokupi um i ispuni ga taštim, bezvrijednim mislima u kojima uopće nema mjesta za Boga, vječnost ili Nebo? (Manuscript 38, 1890., dnevnik, Battle Creek, Michigan, 2. siječnja 1890.)