“Ne služite samo dok ste na oku kao da se ljudima želite svidjeti, već kao robovi Kristovi koji od svega srca vrše volju Božju! Služite dragovoljno kao da služite Gospodinu, a ne ljudima.” (Efžanima 6,6.7)
U svojem pozivu neprestano se trebamo odazivati na Kristovu molitvu da budemo jedno međusobno i s Njim. Prije nego što bilo što poduzmemo, uvijek si postavimo pitanje: “Hoće li moj Spasitelj biti zadovoljan? Je li ovo u skladu s Božjom voljom?” Svijest da živimo poput Krista u svojem svakidašnjem iskustvu, pružit će sveto dostojanstvo ustaljenim obvezama. Sve što činimo, činit ćemo vjerno tako da se Učitelj može proslaviti. Na taj ćemo način svijetu pokazati što kršćanstvo može učiniti za grešna ljudska bića, dajući im sve veću uspješnost za službu u ovom životu i pripremajući ih za bolji život u svijetu koji dolazi. (Manuscript 1, 7. siječnja 1903., “Poziv”)
Hvalim Gospodina. Jutros sam spavala do četiri sata. Nije bilo uobičajenog buđenja tijekom noći. Ovo je veliki blagoslov u mojem životu za koji sam zahvalna. Toliko dugo nosim težak teret razmatrajući duhovno stanje u Božjem narodu, koje je daleko ispod prednosti koju ima. Ležim budna preklinjući svojega nebeskog Spasitelja da nam pritekne u pomoć i podigne glasnike koji će odlučno i jasno prenijeti poruku. “Tvoja je riječ istina.” (Ivan 17,17) Žudim za tjelesnom snagom i silom da usta mogu govoriti iz obilja srca, pokrenuta Duhom Svetim.
Često u noćnom viđenju govorim na velikim skupovima i snažnim pozivima iznova i iznova pozivam ljude ispred sebe: “Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje se nalazi Krist sjedeći Bogu s desne strane! Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji, jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu! A kad se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom.” (Kološanima 3,1-4)
Kakvo nam je samo vrijedno obećanje upućeno! Pokažimo onda da cijenimo ta obećanja i radimo do trenutka kada ćemo se u potpunosti opredijeliti i ispuniti zahvalnošću za takvu prednost. Za naše je dobro i za dobro svih s kojima ćemo se udružiti u svojem javnom djelovanju, da otkrijemo težnju za onim što je gore, na Nebu. (Manuscript 173, 7. siječnja 1905., dnevnik)