“Približite se k Bogu, pa će se i on približiti k vama. Grešnici, operite ruke! Vi s razdijeljenom dušom, očistite srca!” (Jakov 4,8)
Gospodin je strpljiv i dugo trpi ljude, a kada pokažu odlučnost da slijede vlastite planove i sudove, Gospodin im to dopušta. Dano mi je da vidim slabost i neznanje palog čovjeka čak i u njegovom najboljem stanju. Kako sve dublje i dublje proučavamo napredujući u spoznavanju Gospodnje volje i putova, sve više uviđamo vlastito neznanje i otkrivamo da je On otpočetka planirao naš napredak.
Što kršćanin živi bliže Bogu, to više napreduje u božanskom prosvjetljenju uma. Stječe sve jasniju svijest o vlastitoj malenkosti, razotkriva svoje karakterne nedostatke i shvaća svoju dužnost u svjetlu u kojem je Bog prikazuje. Što je bliži Isusu, to prisnije i jasnije osjeća vlastite mane koje su prije izmicale njegovoj pozornosti, i uočava potrebu da se ponizi pred moćnom Božjom rukom. Ako se uzvisi, to neće biti zato što je sam sebe podigao i uzvisio, već zato što ga je uzvisio Gospodin. Ne skidajući oka s čistoće i savršenosti Krista Isusa, i priznajući i slušajući Boga na svim svojim putovima, nije zaslijepljen vlastitim neuspjesima i nesavršenostima. Premda je njegovo ponašanje u očima ljudi nevino i besprijekorno, Bog čita namjere i potrebe srca.
Kršćanska poniznost je predivna milost — čisti protuotrov za Sotonino otpadništvo čije su težnje bezbožne, i koji teži svakoj zabludi koju može izmisliti. Blagoslov poniznosti u Kristu Isusu navest će nesavršenog čovjeka da otkrije svoje nesavršenosti i omogućiti mu da dobije baštinu svetih, tamo gdje je Bog sve i u svemu. …
Nije li Gospodin ukorio vaš put? … Povjerene su vam sposobnosti koje se umnogome mogu usavršiti i učiniti djelotvornim pod Božjom disciplinom. Tada će Njegova pravda ići pred vama, a slava Gospodnja bit će vaša zaštitnica. “Jer bez mene”, kaže Krist, “ne možete ništa učiniti”. (Ivan 15,5) Ako prezrete Njegov savjet, vi ste u opasnosti. (Letter 21c, 8. siječnja 1892.)