Gospodine, Ti znaš sve!

28. 01. 2020.

“Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima.” (Efežanima 6,12)

Otkad sam došla na ovaj sastanak [dvogodišnja sjednica Pacifičke unije konferencija], prolazim kroz neobično iskustvo. Jednoga dana, nakon što sam se pojavila pred sazivom da vam pročitam tekst o izvjesnom pitanju, teret koji sam osjećala na duši nastavio me je pritiskati i nakon što sam se vratila u sobu. Bila sam uznemirena. Te noći nisam mogla zaspati. Imala sam dojam da su sa mnom u prostoriji zli anđeli. Dok sam se tako mučila, trpjela sam jake tjelesne bolove. Desna ruka, koja je tijekom godina gotovo uvijek bila pošteđena bolesti i bolova, bila je kao oduzeta. Nisam je mogla podići. Tada me je presjekao najoštriji, probadajući bol u uhu, pa potom i užasan bol u vilici. Toliko me je boljelo da mi je došlo da vrištim. No samo sam nastavila ponavljati: “Bože, Ti znaš sve o tome.”

Bila sam u potpunoj agoniji. Činilo se da moj um i svaki dio tijela pati. Povremeno bih se pridigla i pomislila: “Neću ovdje ostati ležati više ni trenutak.” A onda bih pomislila: “Samo ćeš probuditi sve koji su u kući, a oni ništa neće moći učiniti.” Zato sam se i dalje obraćala Gospodinu riječima: “Gospodine, Ti znaš sve o ovim bolovima.” Mučenje se nastavilo, malo u vilici, zatim u glavi, a potom i u drugim dijelovima tijela, skoro do samog svanuća. U osvit dana zaspala sam na otprilike jedan sat.

Ruka mi je jutros dobro. Legija zlih anđela bila je u toj sobi i da se nisam vjerom čvrsto držala za Gospodina, ne znam što bi bilo sa mnom. …

Nikada vam neću uspjeti opisati sotonske sile koje su bile na djelu u toj sobi … ali dok ovog jutra stojim pred vama, ništa me ne boli.

Sinulo mi je da će mnogi Božji ljudi biti nadvladani ako ne budu snažnije pokretani Božjim Duhom i većim očitovanjima božanske sile koja radi u nama. Sotonske snage će navaliti, baš kao što su napale i mene. Međutim, ne možemo sebi dopustiti da popustimo pred neprijateljskom silom. (Manuscript 25, 28. siječnja 1910., “Obraćanje radnicima okupljenim na Pacifičkoj uniji konferencija”)