“Odlučio sam: Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik.” (Psalam 39,2)
Djeco moja, pazite na molitvu i bivajte sve oprezniji u riječima i ponašanju. “Bdijte i molite se Bogu da ne padnete u napast!” (Matej 26,41) Neprijatelju ne smijemo dati ni najmanju prednost. Sine moj, ponašaj se gospodski i ojačat ćeš svoj utjecaj među svojim suradnicima. Nikada ne govori nesmotreno. Tvoje samopoštovanje kao Kristovog predstavnika neka te spriječi u iskazivanju ljutnje. Ako poštujemo sebe time što nosimo Kristov jaram, udesetostručit ćemo svoj utjecaj.
Ljudska narav uvijek će biti ljudska, ali se ona može uzdići i oplemeniti ujedinjenjem s božanskom. Uzimanjem udjela u božanskoj naravi, muškarci i žene umaknut će pokvarenosti i tjelesnim željama ovoga svijeta.
Istina se mora provoditi da bi bila sila u svijetu. Kada istina prebiva u srcu, u svakidašnjem iskustvu otkriva se vladajuća sila Kristove milosti. Nikada ne držite istinu u vanjskom predvorju. Dopustite da je Duh Sveti utisne u dušu. …
Poštujte Boga i Njegovu kupljenu imovinu. Pazite na svoje ponašanje jer ste Kristovi predstavnici. Strogo vodite računa o svojim riječima i marljivo radite na obraćenju grešnika. Neprestano u molitvi uzdižite srce Bogu. Kada vam netko uputi neljubazne i neistinite riječi, nemojte izgubiti vlast nad sobom. Sjetite se da “blag odgovor utišava jarost” (Izreke 15,1) i da je onaj koji je gospodar nad svojim srcem bolji od osvajača grada.
Pravi kršćanin je gospodin. Ljudi ispunjeni taštinom misle da je njihova prednost u tome da govore ono što je bolje ne spominjati. Manje riječi i više dobrih djela učinili bi ih silom za dobro. Bog objavljuje: “Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi.” (Matej 12,37) Sve naše riječi i djela, i dobra i zla, prikazuju se pred Bogom. Kakva uzvišena misao!
Riječ Božja opominje nas da ne izazivamo jedni druge i ne potičemo srdžbu. Ipak, postoji jedna vrsta izazivanja koja je opravdana. Pavao piše: “Pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i dobra djela!” (Hebrejima 10,24) (Letter 38, 2. ožujka 1903., Edsonu i Emmi White)