“Da, nekoć ste bili tama, ali ste sada svjetlo u Gospodinu. Živite kao djeca svjetla.” (Efežanima 5,8)
Onaj koji je zapovjedio suncu da zasvijetli iz tame, ulijeva svjetlo u um svakoga tko Ga iskreno traži, voli Ga iznad svega i pokazuje nepokolebljivu vjeru i povjerenje u Njega. Njegovo svjetlo obasjava odaje uma i hram duše. Srce je ispunjeno svjetlom spoznaje slave koje svijetli na licu Isusa Krista. A s tim svjetlom dolazi duhovna razboritost. …
Voljnim prihvaćanjem dokaza istine i hodom u svjetlu što svijetli na našem putu, dobivamo još veće svjetlo. Zahvaljujući očitovanju božanske slave, mi neprestano napredujemo u duhovnom razumijevanju.
Kristovo poznavanje istine bilo je izravno, čvrsto i bez sjenke. Što čovjek prisnije poznaje Isusa Krista, to će više paziti da se s poštovanjem, učtivošću i pravičnošću ophodi prema drugima. On uči od Krista i slijedi Njegov primjer u riječi i djelu. Vjerom je sjedinjen s Kristom. “Mi smo Božji suradnici.” (1. Korinćanima 3,9) …
Krist se molio za jedinstvo svojih sljedbenika. To jedinstvo dokaz je koji će osvjedočiti svijet da je Bog poslao svojega Sina da spasi grešnike. Mi služimo Kristu kad otkrivamo istinu i njegujemo čistu, svetu ljubav jedni prema drugima. Ljudi koji su izabrani da se povežu s Gospodnjim ustanovama trebaju biti posvećeni i samopožrtvovni i trebaju se odricati sebe, ne smiju živjeti zato da udovoljavaju sebi, već Učitelju. To su osobe koje će donijeti čast i slavu Gospodnjim ustanovama.
Poznavanje Boga i Krista bez sumnje je bitno za spasenje. Gubimo mnogo svakog dana kada ne saznajemo više o Kristovoj krotkosti i poniznosti. Oni koji uče od Krista dobivaju obrazovanje najvišeg stupnja. U vjeri i ovisnosti o spasonosnoj Kristovoj milosti, oni rastu u znanju i mudrosti. Oni ljube i slave Spasitelja. …
Spašeni moraju već u ovom životu svakodnevno primati Božju milost. Ne smiju njegovati sebičnost, već pružati blagoslove svima koji su s njima povezani kako bi im pomogli da napreduju u duhovnim pitanjima. (Letter 191, 6. svibnja 1901., W. L. Hooveru)