“A tko tebi daje prednost pred drugima? Što li imaš što nisi primio? Ako si, dakle, primio, što se ponosiš kao da nisi primio?” (1. Korinćanima 4,7)
Čovjek može dobiti život koji se mjeri s Božjim životom ako Gospodin prekine njegove ambiciozne svjetovne planove koji bi, kad bi im se dopustilo da obuzmu um, učinili čovjeka nepodesnim za budući svijet.
Bog provjerava svakoga od nas. Povjerava naše talente da vidi hoćemo li biti potpuno nesebični u njihovom korištenju. On nam jednostavno kaže: “Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10) “Ako li u tuđem niste bili vjerni, tko će vam dati vaše?” (redak 12)
Sjetimo se da trebamo biti iskušani zakonima Kristovog kraljevstva. Mi ne pripadamo sebi da činimo sa sobom što nam je volja. Kupljeni smo po visokoj cijeni i zakoni Kristovog kraljevstva, deset svetih pravila, mjerilo su koje trebamo dosegnuti. Bog je ljubomoran na svoj Zakon. Stavlja na ispit svakog čovjeka da vidi hoće li biti poslušan ili neće.
Čovjek je sagriješio, a kazna za grijeh je smrt. Krist je podnio kaznu i čovjeku omogućio vrijeme kušnje. Mi upravo živimo u vrijeme kušnje. Dana nam je prilika da dokažemo da smo vrijedni u očima Onoga koji je dao svojega Jedinorođenog Sina da ne propadnemo, već da imamo vječni život.
Jedan je naš Učitelj, Krist. Trebamo imati na umu da smo mi Njegova krvlju kupljena baština. Božja volja treba postati naša volja. Na raspolaganje su nam dani tjelesni, umni i duhovni darovi. U Bibliji je jasno objavljena Božja volja. Bog očekuje od svakog čovjeka da upotrebljava svoje darove na način koji će uvećati njegovo znanje o Bogu i omogućiti mu da napreduje, da postaje sve istančaniji, plemenitiji i čišći.
Muškarci i žene trebaju se na ovom svijetu pripremiti za mjesto među nebeskim plemstvom. U ovom svijetu trebaju se pripremiti da budu preneseni u nebeske dvore. Oni koji se prime tog posla onako kako Biblija nalaže, postat će, zahvaljujući Kristovoj milosti, primjer kakvi moraju biti svi oni koji će ući kroz vrata u grad. (Letter 80, 8. svibnja 1903., dr. J. H. Kelloggu)