“Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim.” (Matej 10,32.33)
Kako stoje stvari? Priznajemo li Krista u svakidašnjem životu? Priznajemo li Ga u vlastitim haljinama, kraseći se običnom i skromnom odjećom? Ukrašavamo li se krotkim i mirnim duhom koji Bog toliko cijeni? Težimo li napretku djela svojega Gospodina? Postoji li crta razgraničenja između nas i svijeta, ili pak slijedimo putove ovog izopačenog doba? Zar nema nikakve razlike između nas i svjetovnih ljudi? Prebiva li u nama isti onaj duh koji djeluje u djeci neposlušnosti?
Ako smo kršćani, slijedit ćemo Krista, iako put kojim trebamo hoditi izravno presijeca naše prirodne sklonosti. Nema nikakve koristi upućivati vas da ne smijete nositi ovo ili ono, jer ako vam je u srcu ljubav prema tim ispraznostima, odlaganje ukrasa bit će samo nalik na kidanje listova s drveta. Sklonosti tjelesnog srca ponovno će se pojaviti. Morate imati vlastitu savjest.
Oh, jesmo li zapamtili da je Krist postao siromašan da bismo se mi obogatili Njegovim siromaštvom? Zar nećemo proslavljati Njegovo ime i unapređivati Gospodnje djelo? Trebamo prebivati u Njemu onako kako mladica prebiva na trsu. Isus kaže: “Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti. … Otac moj proslavit će se time što ćete roditi mnogo roda i pokazati se moji učenici.” (Ivan 15,5-8)
Kad bismo izvršavali nalog našega Gospodina, u našim bi crkvama vladalo drugačije stanje i stoga trebamo biti svjesni što znači biti duboko pokrenut Božjim Duhom. Mi zapravo želimo da uz korijen drveta bude položena sjekira. Želimo biti mrtvi svijetu i mrtvi sebi, a živi Bogu. Naš život mora biti Njegov s Kristom u Bogu, da bismo bili s Njim u slavi kada On dođe. Moramo se približiti Kristu da ljudi znaju da smo s Kristom i da učimo od Njega. … Uprite pogled u Krista. Poniznog uma težite da budete u Božjoj blizini. Riječima, vladanjem i životom ispovijedajte Krista. (Review and Herald, 10. svibnja 1892.)