Dragovoljna poslušnost

13. 05. 2020.

“Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.” (Ivan 15,10)

Krist pridaje važnost poslušnosti kojom se Njegov narod odnosi prema Božjim zapovijedima. Od Božjeg se naroda očekuje da ima razumno poznavanje zapovijedi, kao i da ih primjenjuje u svakidašnjem životu. Čovjek ih ne može držati ako ne prebiva u Kristu i Krist u njemu. Osim toga, čovjek ne može biti u Kristu i imati svjetlo Njegovih zapovijedi ako ne poštuje sve zapovijedi. Postojanom i voljnom poslušnošću Njegovoj Riječi, Božji narod potvrđuje svoju ljubav prema Poslanome od Boga.

Ako ne držimo Božje zapovijedi, pokazujemo da ne ljubimo Boga. Nitko ih neće držati ako ne ljubi Jedinorođenoga od Oca. Jedno je sigurno — ako netko ljubi Isusa, očitovat će tu ljubav poslušnošću. Sve koji ljube Krista ljubit će Otac i pokazat će im se. U svim izvanrednim situacijama i prijeporima pomoćnik će im biti Isus Krist.

Za učenike je bilo neshvatljivo da se Krist pokaže njima, a da istodobno bude nevidljiv svijetu. Nisu razumjeli Kristove riječi u duhovnom smislu. Imali su na umu izvanjsko, vidljivo pokazivanje. Nisu mogli shvatiti činjenicu da je moguće biti u Kristovoj prisutnosti, a da Ga svijet ne opaža. Nisu razumjeli značenje duhovnog prikazivanja.

Veliki Učitelj želio je pružiti učenicima sve moguće ohrabrenje i utjehu jer su trebali biti bolno kušani. Ipak, teško su shvaćali Njegove riječi. Tek su trebali naučiti da će im unutarnji duhovni život, miomirisan od poslušnosti nadahnute ljubavlju, dati duhovnu snagu koja im je bila potrebna. …

U ljudski rod treba se utisnuti Božja slika koju će ljudi potom odsjajivati. Hladno srce treba se pokrenuti i zablistati božanskom ljubavlju — ljubavlju koja otkucava u jedinstvu s ljubavlju koju nam je Otkupitelj jasno pokazao. …

Dok se ne pojave nikakve kušnje koje bi uznemirile Božji narod, njegova će vjera ostati nevidljiva, kao i snaga sidra koje drži čovjekovu barku u sigurnosti. (Manuscript 44, 13. svibnja 1897., “Kristovi predstavnici”)