Odanost Očevoj obitelji

18. 05. 2020.

“Da ne bude razdora u tijelu, već da udovi brižno nastoje oko zajedničkog dobra sviju. … Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi.” (1. Korinćanima 12, 25-27)

U Kristu smo svi članovi jedne obitelji. Bog je naš Otac i On od nas očekuje da se brinemo za članove Njegovog kućanstva. … Kao loze roditeljskog trsa, dobivamo hranu iz istog izvora, a voljnom poslušnošću postajemo jedno s Kristom.

Ako jedan član Kristovog kućanstva padne u kušnju, ostali članovi trebaju da se brinuti o njemu s učtivim zanimanjem, nastojeći zadržati noge koja skreću na pogrešne putove i zadobiti ga za čist, svet život. Ovu službu Bog zahtijeva od svakog člana svoje Crkve (vidi 1. Korinćanima 12,12-27).

Zbog toga što ne primaju i ne dijele svjetlo, neki nemaju nikakvo stvarno duhovno iskustvo. Često ih iznenade kušnje koje dolaze u takvim nevjerojatnim oblicima da ih oni ne raspoznaju kao obmane lukavog neprijatelja. Koliko je važno da steknu iskustvo koje je za njih prijeko potrebno! Pripadnici Gospodnje obitelji trebaju biti mudri i oprezni i činiti sve što je u njihovoj moći da spase slabiju braću iz Sotoninih prikrivenih mreža.

Ovaj misionarski rad kod kuće podjednako koristi onima koji ga obavljaju kao i onima za koje se obavlja. Ljubazno zanimanje koje pokazujemo u kućnom krugu i riječi pune suosjećanja kojima se obraćamo braći i sestrama, pripremaju nas da radimo za članove Gospodnjeg kućanstva s kojima ćemo, ako ostanemo vjerni Kristu, živjeti u stoljećima vječnosti.

“Ostani vjeran do smrti”, kazao je Isus, “i dat ću ti vijenac — život!” (Otkrivenje 2,10) S koliko onda pažnje članovi Gospodnje obitelji trebaju čuvati svoju braću i sestre! Budite im prijatelj. Ako su siromašni ili im je potrebna hrana i odjeća, poslužite njihovim privremenim, isto koliko i duhovnim potrebama. Tako ćete im biti dvostruki blagoslov. …

Koliko nježni trebamo biti u svojem ophođenju prema osobama koje se bore za vijenac života! Onome koji u ljubavi i blagosti pomaže duši u potrebi, mogu u nekom drugom trenutku i samome zatrebati suosjećajne riječi nade i ohrabrenja. (Manuscript 63, 18. svibnja 1898., “Misionarski rad kod kuće”)