“I živite u ljubavi, kao što je i Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu — Bogu na ugodan miris.” (Efežanima 5,2)
U svoj punini svoje božanske naravi i svoj slavi ljudske naravi, Krist je dao sebe za nas kao savršenu i besplatnu žrtvu, i svatko tko dođe k Njemu treba Ga prihvatiti kao da je jedini za kojeg je plaćena otkupnina. Kao što su po Adamu svi umrli, tako će po Kristu svi oživjeti jer će poslušnost biti uzdignuta do besmrtnosti, dok će prijestupnik biti podignut iz mrtvih da ispašta smrt, kaznu Zakona koji je prekršio.
Posvećenje je poslušnost Božjem zakonu. Mnogi imaju pogrešne zamisli u pogledu ovog djela u duši, ali Isus se molio da Njegovi učenici budu posvećeni istinom, i dodao: “Riječ je tvoja istina.” Posvećenje nije trenutačno, već trajni proces, kao što je trajna i poslušnost. Sve dok Sotona bude postavljao svoje kušnje pred nas, bitku za pobjedu nad sobom potrebno je voditi uvijek iznova, ali će, zahvaljujući poslušnosti, istina posvetiti dušu. Svi koji su vjerni istini, svladat će zahvaljujući Kristovim zaslugama slabost karaktera, što će dovesti do toga da budu oblikovani u raznim životnih okolnostima.
Mnogi su zauzeli stav da ne mogu sagriješiti zato što su posvećeni, ali je to varljiva zamka zloga. U stalnoj smo opasnosti da padnemo u grijeh i zato nas je Krist upozorio da bdijemo i molimo se da ne padnemo u napast. Ako smo svjesni slabosti svojega “ja”, nećemo biti samouvjereni i nemarni prema opasnosti, već ćemo osjećati potrebu za Izvorom svoje snage, Isusom koji je naša pravednost. Pokajat ćemo se i biti skrušeni s očajničkim osjećajem vlastite slabosti i shvatiti da moramo svakodnevno tražiti zasluge Kristove krvi kako bismo postali sredstva koja će Učitelj moći upotrijebiti. I dok tako ovisimo o Bogu, ne trebamo se boriti protiv istine, nego uvijek zauzeti stav u borbi za pravdu. Trebamo se čvrsto držati biblijskog nauka umjesto da slijedimo svjetovne običaje i predaje, kao i ljudsku mudrost i ponašanje. (Sings of the Times, 19. svibnja 1890.)