U Svetom pismu su jasno otkriveni, i nerazdvojno isprepleteni s poviješću čovječanstva, povezanost vidljivog svijeta s nevidljivim, služba Božjih anđela i djelovanje zlih duhova. Sve više raste sklonost da se sumnja u postojanje zlih duhova, dok mnogi svete anđele koji su poslani „da služe onima koji imaju baštiniti spasenje“ (Hebrejima 1,14) smatraju duhovima umrlih. Ali Sveto pismo ne samo da naučava postojanje anđela, dobrih i zlih, nego iznosi nepobitni dokaz da oni nisu bestjelesni duhovi umrlih ljudi.
Anđeli su postojali i prije stvaranja čovjeka, jer su pri polaganju temelja Zemlji „klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani“. (Job 38,7) Nakon čovjekova pada anđeli su poslani čuvati drvo života dok još nijedno ljudsko biće nije umrlo. Anđeli su po svojoj naravi nadmoćnija bića u odnosu na ljude, jer psalmist kaže da je čovjek načinjen „malo manjim od anđela“. (Psalam 8,5)
Sveto pismo nas izvješćuje o broju, moći i sjaju nebeskih bića, o njihovoj povezanosti s Božjom vladavinom kao i o njihovom odnosu spram djela otkupljenja. „Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.“ A prorok kaže: „Čuh glas mnogih anđela skupljenih oko prijestolja.“ Anđeli stoje u prisutnosti Kralja nad kraljevima – „jaki u sili“, „poslušni riječi njegovoj“. (Psalam 103,19-21; Otkrivenje 5,11) Prorok Daniel je vidio tisuću tisuća i neograničeno mnogo nebeskih vjesnika. (Daniel 7,10) Apostol Pavao govori o „bezbrojnim anđelima“. (Hebrejima 12,22) Kao Božji vjesnici oni lete „poput munje“, sjajni u svojoj slavi i brzi u svom letu. (Ezekiel 1,14) Anđeo koji se pojavio kod Kristova groba bio je u licu „kao munja, a odijelo mu bijaše bijelo kao snijeg“, tako da su stražari drhtali od straha, „i postadoše kao mrtvi“. (Matej 28,3.4) Kad je Sanherib, bahati Asirac, ismijavao i hulio na Boga te Izraelu prijetio uništenjem, „iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi“. „Tada Jahve posla anđela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju.“ (2. Kraljevima 19,35; 2. Ljetopisa 32,21)
Anđeli su poslani u milosrdnu službu Božjoj djeci. Abrahamu su došli s obećanjima blagoslova; na vrata Sodome došli su spasiti pravednoga Lota od uništenja vatrom; Iliji u pustinju kad je gotovo umro od umora i gladi; Elizeju, s ognjenim kolima i konjima u gradić u koji su ga zatvorili njegovi neprijatelji; Danielu, kad je na dvoru neznabožačkog kralja molio za božansku mudrost i kad je bio osuđen da postane plijenom lavovima; Petru, kad je u Herodovoj tamnici čekao smrt; sužnjima u Filipima; Pavlu i njegovim suputnicima u noći na olujnom moru; Korneliju, da mu otvore um za primanje Evanđelja; Petru, da bi neznabošcu odnio vijest spasenja – tako su sveti anđeli u svim vjekovima služili Božjem narodu.
Svakom je Kristovom sljedbeniku dodijeljen anđeo čuvar. Ovi nebeski čuvari štite pravednike od sile Zloga. To je sam Sotona priznao rekavši: „Zar se Job uzalud boji Boga? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov?“ (Job 1,9.10) Način na koji Bog štiti svoj narod prikazan je riječima psalmista: „Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi.“ (Psalam 34,7) Govoreći o onima koji vjeruju u Njega, Spasitelj je rekao: „Gledajte da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog.“ (Matej 18,10)
Tako je Božjem narodu, izloženom prevarljivoj sili i budnoj zlobi kneza tame te sukobu sa svim silama zla, zajamčena stalna zaštita nebeskih anđela. Takvo jamstvo nije osigurano bez potrebe. Ako je Bog svojoj djeci dao obećanje milosti i zaštite, to je učinio zato što se ona moraju sretati s moćnim oruđima zla – oruđima mnogobrojnim, odlučnim i neumornim, čiju zloću i silu nitko ne može bez opasnosti zanemariti ili ne poznavati.
Zli duhovi, u početku stvoreni bezgrešni, bili su po naravi, moći i sjaju jednaki svetim bićima koja su danas Božji vjesnici. Ali kad su pali u grijeh, udružili su se u sramoćenju Boga i uništavanju ljudi. Ujedinjeni sa Sotonom u njegovoj pobuni i s njime zbačeni s Neba, oni su tijekom svih vremena surađivali s njime u njegovom ratu protiv božanskog autoriteta. Sveto nas pismo izvješćuje o njihovom savezu i vladavini, o njihovim raznim redovima, o njihovoj inteligenciji i podmuklosti, kao i njihovim zlobnim planovima protiv mira i sreće ljudi.
Starozavjetna povijest povremeno spominje njihovo postojanje i djelovanje, ali tijekom Kristova boravka na Zemlji, zli su duhovi iskazivali svoju moć na najuočljiviji način. Krist je došao da otpočne ostvarivati plan smišljen za čovjekov otkup, a Sotona je odlučio braniti svoje pravo da vlada svijetom. Uspio je uvesti idolopoklonstvo u sve krajeve Zemlje, osim u Palestinu. Isus je došao u jedinu zemlju koja se nije do kraja pokorila Sotoninoj vladavini da bi ljude obasjao nebeskim svjetlom. Tu su se dvije suprotstavljene sile borile za prevlast. Isus je širio svoje ruke pune ljubavi, pozivajući sve koji u Njemu žele naći oprost i mir. Sile tame shvatile su da nemaju neograničenu vlast i da će, ako Kristovo poslanje uspije, njihovoj vlasti uskoro doći kraj. Sotona se razbjesnio poput vezanog lava, prkosno pokazujući svoju moć nad tijelima i dušama ljudi.
Novi zavjet jasno ističe činjenicu da su ljudi bili opsjednuti demonima. Ovako mučeni, ljudi nisu samo patili od prirodno prouzročenih bolesti. Krist je savršeno razumio s čime ima posla i prepoznao izravnu prisutnost i djelovanje zlih duhova.
Biblijsko izvješće o izlječenju opsjednutih u Gerasi zoran je primjer njihovog broja, moći i zlobe, ali i Kristove sile i milosrđa. Ovi jadni manijaci, odbijajući svako obuzdavanje, previjajući se, bacajući pjenu i bjesneći, ispunjavali su zrak svojim kricima, vršeći nasilje nad sobom i ugrožavajući sve koji bi im se približili. Njihova krvava, unakažena tijela i pomućeni razum prikazivali su prizor u kome je knez tame uživao. Jedan od demona koji je vladao ovim patnicima izjavio je: „Ime mi je legija… jer nas je mnogo.“ (Marko 5,9) U rimskoj vojsci legija je brojala od tri do pet tisuća ljudi. I Sotonina je vojska ustrojena u postrojbe, a ova postrojba demona nije brojala manje od legije.
Na Isusovu su zapovijed zli duhovi napustili svoje žrtve, ostavljajući ih da mirno sjede do Spasiteljevih nogu, ukroćeni, razumni i blagi. Ali demonima je bilo dopušteno da sunovrate krdo svinja u more; a za žitelje Gerase gubitak je nadmašio blagoslove koje im je Isus donio pa su zamolili božanskog Liječnika da ih napusti. To i jest bio Sotonin cilj. Okrivljujući za njihov gubitak Isusa, potaknuo je sebični strah naroda i spriječio ga da čuje Njegove riječi. Sotona stalno optužuje kršćane da su uzročnici gubitka, nesreće i patnje, namjesto da dopusti da krivnja padne tamo gdje treba – na njega i njegove pomagače.
Ali time Isusove namjere nisu bile spriječene. On je dopustio zlim duhovima da unište krdo svinja kao ukor onim Židovima koji su ove nečiste životinje uzgajali zbog dobitka. Da Krist nije spriječio demone, oni bi u more strmoglavili ne samo svinje već i njihove čuvare i vlasnike. To što su ostali živi, i jedni i drugi mogli su zahvaliti samo Njegovoj sili, milosrđu koje ih je izbavilo. Osim toga ovo je bilo dopušteno kako bi učenici vidjeli okrutnost Sotonine moći nad čovjekom i životinjom. Spasitelj je želio da Njegovi sljedbenici imaju spoznaju o neprijatelju s kojim će se sukobiti, kako ne bi bili prevareni i nadvladani njegovim lukavstvom. Isto je tako želio da narod onoga kraja upozna Njegovu moć koja može raskinuti Sotonine okove i osloboditi njegove zatočenike. Premda je s.m Isus otišao, čudesno izbavljeni ljudi ostali su objavljivati milosrđe svog Dobročinitelja.
U Svetom su pismu zapisani i drugi slični primjeri. Isus je svojom riječju istjerao đavla koji je nemilosrdno mučio kćerku jedne Sirofeničanke (Marko 7,26-30); jednog opsjednutog „koji bijaše i slijep i nijem“ (Matej 12,22); mladića kojega je opsjeo nijemi duh te ga često bacao „sad u vatru, sad u vodu da ga usmrti“ (Marko 9,17-27); manijaka koji je „opsjednut od nečistog duha“ (Luka 4,33-36) remetio subotnji mir u kafarnaumskoj sinagogi – sve njih je izliječio suosjećajni Spasitelj. U gotovo svakom slučaju Krist je oslovio demona kao razumno biće, zapovijedaju ći mu da napusti svoju žrtvu i više je ne muči. Kad su vjernici u Kafarnaumu vidjeli Njegovu silnu moć, „njih sve obuze strah te su govorili jedan drugom: ‘Kakva riječ, jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima, a oni izlaze?’“ (Luka 4,36)
Opsjednuti đavolima obično su prikazani kao bića izložena velikim patnjama, ali je bilo iznimaka. Da bi stekli nadnaravnu moć, neki su srdačno prihvatili Sotonin utjecaj. Naravno, takvi nisu bili u sukobu sa zlim duhovima. Ovoj su skupini pripadali oni koji su imali vračarski duh – Šimun Mag, vračar Elima i djevojka koja je u Filipima slijedila Pavla i Silu.
Nitko nije u većoj opasnosti od utjecaja zlih duhova od onih koji, unatoč izravnom i opsežnom svjedočanstvu Svetoga pisma, poriču postojanje i djelovanje đavla i njegovih anđela. Dokle god ne poznajemo njihova lukavstva, oni imaju gotovo nezamislivu prednost. Mnogi se osvrću na njihove sugestije uvjereni da postupaju sukladno svojoj mudrosti. To je razlog, budući da se približavamo završetku vremena kad će Sotona djelovati s najvećom silom da obmani i uništi, što on posvuda širi vjerovanje da ne postoji. Njegov je plan sakriti sebe i način svog djelovanja. Veliki se varalica ničega toliko ne boji koliko mogućnosti da upoznamo njegova lukavstva. Da bi bolje prikrio svoj pravi karakter i nakane, pobrinuo se da bude predstavljen tako da ne pobuđuje snažnije osjećaje od podsmijeha i prijezira. On je zadovoljan kad ga predočuju kao smiješno ili odvratno biće, nakazno, poluživotinju – polučovjeka. Drago mu je čuti da se njegovo ime spominje u šali i ruganju onih koji se smatraju inteligentnima i dobro upućenima.
Upravo zato što se tako vješto zakrabuljio, često se postavlja pitanje: „Postoji li uistinu takvo biće?“ Dokaz Sotoninog uspjeha je to što gotovo sav vjerski svijet prihvaća teorije koje se suprote najjasnijim svjedočanstvima Svetoga pisma. Upravo zato što Sotona bez ikakve muke može nadzirati umove onih koji nisu svjesni njegovog utjecaja, Božja riječ iznosi toliko primjera njegovog zloćudnog djelovanja, otkrivajući nam njegove tajne sile, upozoravajući nas da se čuvamo njegovih napada.
Moć i zloba Sotone i njegovih vojski mogli bi nas opravdano zastrašiti kad ne bismo mogli naći zaklon i spas u nadmoćnijoj sili našeg Otkupitelja. Mi brižljivo osiguravamo svoje kuće bravama kako bismo zaštitili imetak i život od zlih ljudi, ali rijetko kad pomislimo na zle anđele koji nam se uporno nastoje približiti, a od čijih se napada ne možemo obraniti svojom snagom. Ako im dopustimo, oni mogu pomutiti naš um, poremetiti i mučiti naše tijelo, uništiti našu imovinu i život. Njihovo je jedino uživanje u izazivanju bijede i uništavanju. Zastrašujuće je stanje onih koji se opiru božanskim zahtjevima, a popuštaju Sotoninim kušnjama dok ih Bog ne prepusti vlasti zlih duhova. Oni, pak, koji slijede Krista uvijek su sigurni pod Njegovom zaštitom. Anđeli, jaki u sili, poslani su s Neba da ih zaštite. Sotona ne može probiti stražu koju je Bog postavio oko svojega naroda.