“Nato se izli potop na zemlju za četrdeset dana. Voda naraste i podiže se kovčeg, tako da je plovio nad zemljom.” (Postanak 7,17 — Šarić)
Pljuskovi kiše po drvenom krovu škripave barke, valovi koji udaraju o trup, glasanje i rika mnogih životinja i možda tihi zvuk nekih drvenih komada koji se miču dok obitelj igra društvenu igru kako bi zaboravila na oluju koja vani bjesni. Ti su zvukovi bili u Noinim ušima danima, tjednima i mjesecima. Noino vrijeme provedeno u “karanteni” bilo je ispit njegove vjere.
Upravo sada, sa širenjem koronavirusa, mnogi su se našli u nekom obliku obvezne izolacije ili čak karantene. To je bilo vrlo teško prilagođavanje za mnoge od nas. Možda se pitamo što to znači za našu vjeru. Srećom, možemo gledati Nou koji je to proživio kroz vlastitu “karantenu”. On i njegova obitelj morali su godinu dana provesti u “drvenoj kutiji”, jer je vani vladao kaos. Oni su se borili s izazovima s kojima se i svi mi danas suočavamo: dosadom, usamljenošću i strahom sve vrijeme kako je ta oluja trajala.
Od Noe možemo naučiti da je u takvim okolnostima važno i dalje živjeti s vjerom. Vjera nije uvijek velika. Ponekad živjeti život vjere znači raditi sljedeću “pravu stvar”, vodeći računa o onome što nam je Bog dao. Za Nou je to značilo brigu za njegovu obitelj, sebe, životinje i kovčeg. Za nas će to vjerojatno značiti potpuno isto.
- Živimo svoju vjeru brinući se o svojoj obitelji — provedimo vrijeme uživajući u njima i s njima. Osim raznih društvenih igara kojima možemo skratiti vrijeme, zanimljive kršćanske tiskovine — knjige, časopisi, traktati — i vrijeme provedeno u zajedničkoj molitvi je nešto što će nam donijeti ohrabrenje i snagu za svaki novi dan.
- Posvetimo posebnu pozornost sebi. Možda više tjelovježbe ili topla kupka s mirišljavim solima; sve ono što obično ne bismo stigli od svakodnevnih obveza.
- Provedimo malo više vremena igrajući se s kućnim ljubimcima. Oni će tu igru prihvatiti s uživanjem. Obično su preko dana sami dok smo mi na svojem radnom mjestu ili u sobi za kompjutorom.
- I posljednje, ali ne manje vrijedno, posvetimo vremena uređenju svojeg životnog prostora. Možda nam dođe na um neka kreativna ideja za promjenu interijera i novog razmještaja našeg pokućstva. Osim toga, proljeće je pravo vrijeme za veliko pospremanje naših stanova i kuća. Volimo raditi nešto novo i veliko, ali često zaboravimo da trebamo održavati ono čime nas je Bog već blagoslovio.
U životnim neprilikama vrijeme je često naš najveći neprijatelj. Sigurna sam da su Noa i njegova obitelj bili “bolesni” od kiše već nakon tjedan dana. No, on i njegova obitelj su se uspjeli usredotočiti na održavanje onoga što im je Bog dao, čvrsto se nadajući da će se sve poboljšati. Nakon što je kiša prestala, Noa se naviknuo slati ptice kako bi provjerio opada li razina vode (vidi Postanak 7 i 8). To pokazuje da je i dalje vjerovao u Boga, znajući da On neće dopustiti da potop traje zauvijek. Kako se vrijeme vladanja koronavirusa proteže, sjetite se da to neće biti zauvijek i nastavite se nadati i vjerovati Bogu.
Za razmišljanje
- Na koje načine možete nastaviti vjerovati u Boga tijekom ovog dugog pandemijskog razdoblja?
- Kako se možete brinuti za blagoslove koje imate — poput svoje obitelji, životinja, samih sebe i svojega doma?
Elizabeta Brechelmacher Abramović