“Jer po vjeri živimo a ne po gledanju.” (2. Korinćanima 5,7 — Karadžić)
Jutros sam umorna. Izmaglica i oblaci vise mi nad glavom, ali nagovaranje neprijatelja da ne vjerujem Gospodinu neće proći. Sada je na meni red da se borim u dobroj borbi vjere. Sada je prava prilika koja zahtijeva čvrstu vjeru koja radi po ljubavi i čisti dušu. Tražim Gospodina još ozbiljnije.
U 1. Ljetopisa 28,9 David daje zapovijed Salomonu. …
Gospodnji prorok donio je poruku Asi: “Jahve je s vama, jer ste vi s njime; i ako Ga budete tražili, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će ostaviti vas.” (2. Ljetopisa 15,2; Jeremija 29,11-13) Moje srce hodi u vjeri. Vjera nije osjećaj niti opažanje. “Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.” (Hebrejima 11,1)
Govorila sam u Rehabitskoj dvorani u petnaest sati iz Poslanice Filipljanima 4,4-7: “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se! Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima! Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! Mir će Božji koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.” Vjerujem da je to obećanje za mene i ja ga prisvajam. Obećanje samo po sebi nema nikakvu vrijednost ako u potpunosti ne vjerujem da ga je Onaj koji ga je dao sposoban ispuniti i da je beskrajno silan da učini sve što kaže.
Poruka koju mi je Gospodin dao bila je poruka o vjeri. Ne možemo više obeščastiti Boga nego kad nemamo povjerenje u Njegovu Riječ. Osjećaji nisu nimalo pouzdani. Vjera koja se hrani i održava u životu osjećajima, bezvrijedna je. Božja riječ temelj je na kojem naša nada može mirno počivati, a u pouzdanju koje imamo u Božjoj riječi utvrđujemo se, osnažujemo, smirujemo i usredotočujemo na Vječnu Stijenu. Tada će biti odgovoreno na Pavlovu molitvu:
“Zato i mi od onoga dana u koji smo to čuli ne prestajemo moliti za vas i prositi da vas Bog napuni potpunom spoznajom svoje volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem, tako da živite dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga.” (Kološanima 1,9.10) (Manuscript 80, 27. svibnja 1893., dnevnik)