“Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju.” (2. Petrova 3,9)
Za mene je čudo što Bog toliko dugo snosi izopačenost ljudske djece podnoseći njihovu neposlušnost i održava ih u životu iako zloupotrebljavaju Njegovu milost i lažno svjedoče protiv Njega iznoseći najzlobnije tvrdnje. Ali Božji putovi nisu naši putovi i mi se nećemo čuditi Njegovoj strpljivosti punoj ljubavi, nježnom sažaljenju i beskrajnoj suosjećajnosti jer je dao nepogrešivi dokaz da je to u skladu s Njegovim karakterom — spor je na gnjev i pokazuje milost tisućama onih koji Ga ljube i čuvaju Njegove zapovijedi.
Ja sam duboko zahvalna za slatki mir u kojem uživam ovog jutra. Dobro sam se odmorila prethodne noći i sada odmaram dušu u Bogu. On neće odstupiti od mene niti me ostaviti. Bit će mi stalno prisutna pomoć u vrijeme potrebe. …
Duše na sve strane stradaju u svojim grijesima. Moja duša se privija k njima. Želim ih istrgnuti iz njihove smrtne otupjelosti. Oh, koliko ljudi još nije upozoreno i nikada nije čulo istinu, dok prigovori, opomene i molitve dopiru do ušiju drugih koji na njih ne obraćaju nimalo pozornosti, već odbijaju prednosti i prilike koje bi im bile na spasenje kad bi ih iskoristili! Kao da su okovani ledom. Ipak, naše srce mora biti zagrijano božanskom vatrom, a naši kršćanski napori i primjer moraju biti iskreni i silni.
Obveze koje imamo nisu male. Naš osjećaj ovisnosti približit će nas Bogu, a osjećaj dužnosti koje treba obaviti potaknuti da se trudimo i usrdno molimo — objedinit ćemo rad, vjeru i stalnu molitvu. Sila! Sila! Naš snažni povik vapaj je za silom koja nema granice! Ona nas čeka. Mi je samo moramo crpsti, držati Boga za riječ, postupati po vjeri, čvrsto se pozivati na obećanja i boriti se za dar Božje milosti. Učenje nije ključno. Genijalnost nije nužna. Rječitosti može manjkati, ali Bog čuje molitvu poniznog i pokajničkog srca, a kada čuje, ne postoji nijedna prepreka na svijetu koja bi bila smetnja. Zahvaljujući Božjoj sili postat ćemo uspješni. (Letter 35, 27. lipnja 1878., predsjedniku Generalne konferencije, svojem suprugu)