Suosjećajni Spasitelj

1. 07. 2020.

“Zato ga brže-bolje šaljem da se obradujete kad ga ponovo vidite. … Primite ga, dakle, u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve, jer se radi Kristova djela našao blizu smrti.” (Filipljanima 2,28-30)

Apostol Pavao koji je primio mnogo otkrivenja od Gospodina, suočavao se s teškoćama iz različitih izvora i usred svih svojih sukoba i obeshrabrenja nije izgubio povjerenje ni pouzdanje u Boga. Posebno poučavan Duhom Svetim, njegovo prosuđivanje bilo je pročišćeno, oplemenjeno, uzvišeno i posvećeno. Smicalice ljudi i neprijatelja za Pavla su bile oruđa discipline i obrazovanja, i on tvrdi da je na taj način stekao najizvrsnije znanje jer se u svemu naučio oslanjati na Gospodina Isusa: “Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina.” (Filipljanima 3,8) …

Isus osjeća svaku žaoku boli koju osjećaju posvećeni Njegovoj službi i oni koji u velikim nevoljama obavljaju Njegovo djelo. Prebivajmo u Isusovoj ljubavi da bismo imali hrabrost i vjeru. Gospodin živi i vlada. Bit će nerazumnih savjetnika koji će nas pokušati zbuniti, ali mi gledajmo u Isusa i imajmo u Njega povjerenje u svakom trenutku. On je naš Pomoćnik i sada i u budućnosti. … Katkad sam zbunjena i ne znam što da činim, ali neću biti utučena. Želim u svoj život unijeti što je moguće više sunčevog svjetla.

Katkad me zabrinjava dug koji sam napravila u nastojanju da unaprijedim Božji cilj. Upala sam u dug želeći pogurati rad u Australiji. Objavljivanje knjige Isusov život stvorilo je veliki trošak, i još dugujem izvjesnu svotu nakladnicima. … Kuća u kojoj sada živim plaćena je posuđenim novcem. Podjednako sam je spremna prodati, kao što sam je bila spremna kupiti. Nemam svoje stalno mjesto stanovanja na ovom svijetu. Kada Gospodin kaže: “Pođi i pokreni posao na novim mjestima”, drage volje ću poći. …

Moje povjerenje je nepokolebljivo. Nisam obeshrabrena zato što mogu uzeti Krista za ruku. Budimo uvijek veseli kako se drugi ne bi zarazili našom obeshrabrenošću. (Letter 127, 1. srpnja 1903., starješini S. N. Haskellu, dugogodišnjem suradniku Ellen G. White koji je u to vrijeme evangelizirao u gradovima)