“Jednako, vi, mladići, pokoravajte se starješinama! U međusobnom saobraćaju svi se obucite u poniznost, jer se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost. Ponizite se dakle pod moćnom rukom Božjom, da vas uzvisi u svoje vrijeme!” (1. Petrova 5,5.6)
Gospodin je dao obilje dokaza o istinitosti svojih obećanja i upozorenja. Njegov narod može vjerovati Njegovoj Riječi. Hoće li oni, onda, suočeni sa svjetlom i dokazima, slijediti smjer koji sami biraju, neovisno o predstavnicima koje je Bog postavio? Čak i dobri ljudi trebaju uvijek biti na oprezu, u protivnom će se toliko uzvisiti iznad blagoslova koje im je Bog dao da će odobravanje i hvala svjetovnih ljudi za njih biti poticaj da pokažu svoju veliku mudrost i postignuća.
Gospodin vidi i Gospodin zna. On će svakako poniziti sve takve težnje jer mrzi ponositost, sebičnost i lakomost. Što je djelo naprednije, to je neprikladnije da se ljudi uzvisuju, kao da su oni ti koje treba uzdići. Mi moramo imati povjerenje u Boga. On je čovjeku povjerio mogućnosti i sposobnosti da može odigrati istaknutu ulogu u Njegovom djelu. Ljudi trebaju paziti da se ne uzvise. …
Uskoro će doći trenutak za pružanje pomoći i zaštite Sionu. Bog je osigurao ljude i sredstva za ostvarivanje svojeg djela. On neće ostaviti svoj narod da se stidi, već će dovršiti započeto djelo. Njegovo će djelo napredovati točno onako kako je On odredio. Naš zavjet Kristu ujedinjuje se s veličanstvom svemogućeg Kralja, s blagošću i nježnošću brižnog pastira. Molim te, pročitaj četrdeset drugo poglavlje Knjige proroka Izaije.
Bog želi da ljudi razumiju zahtjeve koje im postavlja. On će suditi svakom čovjeku koji će posredovati između svojih bližnjih i njihovog Boga navodeći ih na staze koje nisu poravnate za otkupljene. “Bogu su odvijeka znana sva djela njegova.” (Djela 15,18 — Varaždinska Biblija) On je odredio da se Njegova djela predstave pred svijetom u prepoznatljivim, posvećenim i svetim crtama. Božje kraljevstvo neće doći da se vidi, već će se očitovati u blagosti nadahnuća Njegove Riječi i radu Njegovog Duha u duši. Njegovo djelo na mnogim mjestima u svijetu sada bi bilo još naprednije da se čovjek nije postavio između ljudi i Boga, da ne obavlja posao koji Bog nije naložio. (Letter 93, 3. srpnja 1900., starješini G. A. Irwinu, predsjedniku Generalne konferencije)