“Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. … Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.” (Izreke 4,20-22)
Pogrešna mišljenja nastala zbog pogrešnog kućnog odgoja prenose se s djece na njihovu djecu, a potiču se navike ugađanja, što se očitava u narušenom zdravlju tisuća ljudi. Naši sanatoriji trebaju biti mjesta gdje se mnogima može pružiti pravilno obrazovanje u vezi s pitanjima koja se odnose na život i zdravlje. Navike u prehrani treba pomno usmjeravati da se nitko ne bi razbolio zbog udovoljavanja apetitu. Gospodin nije zadovoljan kada Njegov narod, kupljen žrtvom Njegovog ljubljenog Sina, nepromišljeno nanosi sebi štetu pogrešnim životnim navikama. Na prolasku kroz ovaj svijet trebamo upućivati sve koji se daju učiti kako da izbjegavaju i na koji način da pobijede ponašanja koja podrazumijevaju samougađanje.
Ako smo vjernici Isusa Krista, nastojat ćemo biti razumni i održati mozak bistrim i aktivnim da se ne izgubi ni jedna kovrčica našeg utjecaja. Trebamo postati Božji suradnici držeći organizam u takvom stanju da može obavljati savršenu službu. Ne smijemo loše postupati s probavnim organima o kojima umnogome ovisi sreća cijelog bića. Kada je želudac nervozan, nervozan je i um, a živčana moć mozga počinje slabjeti. Stoga je vjerska obveza svake duše da svlada umijeće zdravog življenja, da stalno ima na umu pitanje prehrane i odnosi se savjesno prema njemu.
Apostol Pavao objavljuje nam da nismo svoji i da smo kupljeni po visokoj cijeni. Ako doista volimo Onoga koji je dao svoj život za nas, znat ćemo da je izbjegavanje bolesti naša svečana obveza. …
Borba protiv udovoljavanja izopačenom apetitu može se uspoređivati jedino s Kristovim strpljenjem za vrijeme dugotrajnog posta u pustinji. Da bi proveo plan spasenja, Krist je znao da mora početi djelo otkupljenja upravo ondje gdje je počelo propadanje. Adam je pao na kušnji apetita. Krist se prihvatio djela otkupljenja baš tamo gdje je propast počela. Isto vrijedi i za naše iskustvo. Mi trebamo započeti djelo obnove upravo ondje gdje se izopačenost tako snažno osjeća. (Letter 218, 16. srpnja 1908., predsjedniku Konferencije)