Darovi povjereni za službu

18. 07. 2020.

“Tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugome. Imamo različite darove već prema danoj nam milosti.” (Rimljanima 12,5.6)

Bog je svakom čovjeku povjerio talente. Svakom čovjeku dao je određeni posao. Ne može biti nijednog lijenčine u Njegovom vinogradu. Svatko ima najozbiljniji, sveti, uzvišeni posao koji treba obaviti za Gospodara. Svakome je dan neki posao koji treba izvršiti i nitko nije izuzet. Doći će dan završnog obračuna kada će se Gospodin obračunati sa svojim slugama. Glavni Pastir je Sudac i On iznosi velika načela koja uređuju način obračunavanja sa slugama koji su opravdani vjerom i kojima je suđeno na osnovi njihovih djela. Vjera radi po ljubavi i čisti dušu od moralne prljavštine kako bi mogla postati Gospodnji hram.

Povjereni darovi ne čuvaju se za malobrojne miljenike koji su uzdignuti iznad svojih bližnjih po obrazovanju i pronicavosti. Talenti su darovi poklonjeni svakom članu Gospodnje obitelji, od najnižih i najneprimjetnijih, do onih koji su na najpovjerljivijim položajima. Povjereni darovi razmjerni su našim različitim sposobnostima i svatko ih treba upotrijebiti Bogu na slavu. On treba povećati njihovu korisnost jer njihovom upotrebom postaje više i bolje osposobljen za iskorištavanje i umnožavanje Gospodnjih dobara. Svjetlo istine i sve duhovne prednosti darovi su od Gospodina. Treba ih cijeniti i oni moraju vršiti utjecaj na um i karakter. Moramo vratiti Bogu odgovarajuću dobit u skladu s povjerenim darovima.

Mi smo milošću izabrani da Mu služimo. Sluga je radnik, netko tko nosi brige, terete i odgovornosti. … Mi moramo shvatiti da sredstva kojima rukujemo nisu naša, već da nam je Gospodar povjerio kapital da ga uložimo i uvećamo kao mudri upravitelji dobara našega Gospodina, kako bismo Mu mogli vratiti uloženo zajedno s dobitkom. Ne možemo gomilati Gospodnja dobra i s njima ne činiti ništa, kako je postupio lijeni sluga s jednim talentom, pa izgubio dušu. Svaki čovjek ima uzvišeni posao koji treba obaviti i ne može tratiti vrijeme. Ne može prokockati svoje prednosti i mogućnosti što ih je dobio. On mora usavršiti karakter i sposobnosti, već prema svojim prednostima i mogućnostima, kako bi u potpunosti postao radnik za Božji cilj. (Manuscript 81, 18. srpnja 1893.)