“Na svom putu navješćujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! … Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatnog, ni srebrnog, ni bakrenog novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!” (Matej 10,7-10)
Pavao, veliki apostol pogana, svladao je tkalački zanat. Postojali su viši i niži stupnjevi tog obrazovanja. Pavao je završio viši stupanj, a mogao je raditi uobičajene poslove u tom području kada su okolnosti to zahtijevale. …
Primorski Grci bili su vješti trgovci. Bili su spretni u sklapanju poslova i počeli su vjerovati da je dobitak pobožnost i da je sposobnost stjecanja dobitka, bilo na pošten način ili prijevarom, razlog njihovog uvažavanja. Pavao je bio upoznat s njihovim načinom rada i nije im pružao priliku da kažu da on i njegovi suradnici propovijedaju zato da bi se uzdržavali širenjem Evanđelja.
Iako je on smatrao savršeno ispravnim da se uzdržava na taj način (jer “radnik zaslužuje uzdržavanje”), ipak je uvidio da utjecaj na suradnike i one kojima je propovijedao ne bi bio najbolji ako bi tako postupao.
Pavao se pribojavao da bi mogao biti osumnjičen za sebične pobude ako bi živio od propovijedanja Evanđelja. … Morao je pokazati da je voljan obavljati bilo koji koristan posao. Nije nikome dao povoda da negativno ocijeni djelo Evanđelja pripisivanjem sebičnosti onima koji propovijedaju Riječ. Nije žustrim Grcima pružio nijednu priliku da umanje utjecaj Božjih slugu.
Pavao je razmišljao: Kako će poučavati ljude zapovijedima, što je od njega zahtijevalo da ljubi Boga svim srcem, dušom, snagom i umom, i bližnjega kao sebe samog, ako im pruži ijedan povod da pomisle da sebe voli više nego svojega bližnjeg ili Boga i da slijedi praksu Grka vješto trgujući dok je na dužnosti, radi dobitka, umjesto da slijedi načela Evanđelja? Kako će ljude dovoditi Kristu ako od njih uzme sve što može? Pavao nije želio tim revnosnim, opasnim i beskrupuloznim trgovcima novcem pružiti priliku da pomisle kako Božji sluge rade podjednako nemilosrdno i na nepošten način kao što čine oni. (Manuscript 97, 24. srpnja 1899., “Božji sluga i fizički rad”)