“Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku?” (Jeremija 18,14)
Mi ne želimo piti iz zamućenih potoka u dolini. Ne želimo pokvarene smicalice bezvjerja. Nevjernici su ojačali zato što su se mnogi spremni prepustiti sumnji i ispitivanju. Bože, pomozi nam da možemo piti iz čistih rijeka koje izviru pod Božjim prijestoljem. Možemo piti i piti. Osim toga, ako ste žedni znanja, ovdje ga ima u izobilju. …
Mnogi se smatraju vrlo mudrim u razumijevanju osjećaja nevjernih autora, ali će otkriti da zidaju na temelju od pijeska. Oni ne grade na čvrstoj Stijeni. Dolazi oluja progonstva i oluja kušnji, a oni nemaju na čemu stajati. Mi želimo prikovati svoju dušu za Vječnu Stijenu. …
Brat [Alfred S.] Hutchins jednom je prigodom stigao u Vermont i sreo se s odvjetnikom. “Dakle,” rekao je odjetnik, “koliko shvaćam, vi ste adventist sedmoga dana.” “Tako je.” “Onda”, nastavio je, “vi ste samo mali ljudi.” “Da, mi to znamo”, uzvratio je brat Hutchins, “ali se bavimo velikim temama. Upravo zahvaljujući njima nastojimo iznijeti istinu pred ljude.” To mi želimo — velike teme koje će umudriti ljude na spasenje.
Čim počnete misliti da ste veliki ljudi i da ste toliko veliki da možete razumjeti i izvući sve što je vrijedno kod nepobožnih autora, a izostaviti sve što je grešno, tada ste mudriji od napisanog. … Đavao je tik uz vas, kao i zli anđeli. Đavao je daleko pametniji od vas i ne možete uvidjeti kamo smjera. On će tako lukavo preplesti svoje osjećaje s mislima tih pisaca da će biti nemoguće raspoznati zabludu koju sadrže. …
Ako se želite ubrojiti u mudre ljude u Božjim očima, idite ravno na Golgotu i tamo dobijte nadahnuće pa će vaše ime biti zapisano kao ime mudrog čovjeka koji je sazidao kuću na Stijeni. (Manuscript 8b, 27. srpnja 1891., “Razgovor s učiteljima”)