“Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni.” (Psalam 144,12)
Izvađeni smo sjekačem istine kao grubo kamenje iz kamenoloma svijeta i smješteni u Božju radionicu. Onaj koji ima iskrenu vjeru u Krista kao u svojega osobnog Spasitelja, otkrit će da istina radi za njega. Njegova vjera je vjera koja radi, a vjera radi po ljubavi i čisti dušu. Gospodin Isus je platio otkupninu za nas, dao je vlastiti život da oni koji u Nj vjeruju ne propadnu, nego da imaju život vječni. Oni koji prihvate istinu vjerom, nosit će svjedočanstvo o vjeri kojom žive. Neprestano će se usavršavati gledajući u Isusa koji je Začetnik i Dovršitelj naše vjere. Mi je ne možemo stvoriti, ali možemo biti Kristovi suradnici u poticanju njezinog rasta i pobjede. …
Kristov rad u srcu ne uništava čovjekovu snagu. Krist usmjerava, snaži, oplemenjuje i posvećuje sposobnosti duše. Osobnim poznanstvom s Njim osposobljavamo se da predstavimo Njegov karakter svijetu. Ivan kaže: “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12) I još jednom: “Uistinu, svi mi primismo od njegove punine: milost za milost.” (redak 16)
Krista treba predstaviti u kućnom krugu. Otac i majka snose veliku odgovornost jer će se smatrati odgovornim za davanje ispravnih pouka svojoj djeci. Trebaju im se obraćati ljubazno, trebaju biti strpljivi, paziti na molitvu i moliti Gospodina da oblikuje dječja srca. Međutim, dok mole Boga da oblikuje dječje karaktere, majke i očevi trebaju izvršiti svoju dužnost i svojim potomcima prikazivati živu sliku božanskog Uzora. Bog neće prihvatiti nasumičan posao iz vaših ruku. Vaša su djeca Božja baština i nebeski anđeli gledaju jesu li oba roditelja i njihova djeca Božji suradnici u izgradnji karaktera prema božanskom uzoru. (Manuscript 32, 29. srpnja 1894., “Sastanak u Seven Hillsu”)